Uređaj za prisluškivanje, skriven u umjetničkom djelu 1945. godine, američka sigurnosna služba nije otkrila čak sedam godina, ali to nije jedini slučaj zloupotrebe umjetničkih predmeta za špijunažu.

Prije osamdeset godina, u posljednjim sedmicama Drugog svjetskog rata, grupa ruskih izviđača je američkom ambasadoru u Moskvi poklonila ručno rezbareni Veliki pečat Sjedinjenih Američkih Država (SAD), u njegovoj zvaničnoj rezidenciji, vili koja se zove Spaso haus (Spaso House).

Poklon je simbolizovao savez i saradnju SAD-a i Sovjetskog Saveza u ratu, a američki ambasador Vilijam Ejverel Hariman (W. Averell Harriman) ga je ponosno okačio u svojoj kući, gdje je stajao sve do 1952. godine.

Međutim, ni ambasador ni njegovo obezbjeđenje nisu znali da je u pečat bio ugrađen tajni uređaj za prisluškivanje, koji su američki tehničari kasnije prozvali „Stvar” (The Thing). Uređaj je prisluškivao diplomatske razgovore punih sedam godina.

Nevidljivo uho u javorovom drvetu

Sovjeti su iskoristili naizgled bezazleni umjetnički predmet da se infiltriraju među neprijatelje i steknu stratešku prednost, izvevši tako najdomišljatiji trik još od Odisejevog Trojanskog konja. Iako zvuči kao scenario špijunskog romana, ovo je istinita priča.

Američki tehničari su shvatili da je ručno rezbareni Veliki pečat zapravo bio „nevidljivo uho”, koje je prisluškivalo povjerljive razgovore ambasadora iza zatvorenih vrata.

Kako je „Stvar” radila? Džon Litl (John Little), 79-godišnji stručnjak za kontrašpijunažu, godinama je bio fasciniran ovim uređajem, pa je čak napravio i vlastitu repliku. Dokumentarni film o Litlovom izuzetnom radu prikazan je ove godine.

Tehnologiju primijenjenu u uređaju Litl opisuje muzičkim rječnikom. Kaže da je napravljen od cijevi nalik onima na orguljama i membrane „poput kože bubnja, koja vibrira na ljudski glas”. Sve je to bilo sabijeno u sićušan predmet koji izgleda kao igla za šešir. Uređaj nije otkriven tokom provjera jer nije imao nikakvu elektroniku ni bateriju, niti se zagrijavao.

Izrada takvog uređaja zahtijevala je izuzetnu preciznost – „nešto između švicarskog sata i mikrometra”. Historičar H. Kit Melton kaže da je u to vrijeme „Stvar” uzdigla nauku o audio prisluškivanju na nivo koji se do tada smatrao nedostižnim.

Način aktivacije i otkrivanje

U rezidenciji američkog ambasadora, „Stvar” bi se aktivirala samo kada bi se uključio daljinski predajnik postavljen u obližnjoj zgradi. On je slao visokofrekventni signal koji bi se vraćao u vidu vibracija koje je hvatala antena uređaja ugrađenog u pečat.

Uređaj je otkriven tek 1951. godine kada se britanski vojni radio-operater, koji je službovao u Moskvi, slučajno uključio na tačnu talasnu dužinu koju je koristila „Stvar” i čuo razgovore iz udaljene prostorije. Sljedeće godine američki tehničari su detaljno pretražili rezidenciju i tek nakon trodnevnog pretresa otkrili tajnu u Velikom pečatu.

Umjetnost u službi špijunaže

„Dugo je naša zemlja uspijevala dobivati konkretne i veoma važne informacije koje su nam dale određene prednosti... tokom Hladnog rata”, rekao je Vadim Gončarov, jedan od ruskih tehničara koji je upravljao uređajem.

Uspjeh „Stvari” nije bio samo rezultat tehničke originalnosti, već i iskorištavanja kulturnih stavova. Ljudi umjetnička djela često doživljavaju kao pasivne simbole prestiža. Sovjetska obavještajna služba je upravo tu pretpostavku iskoristila kao oružje.

Znameniti umjetnici i špijunaža:

• Leonardo da Vinči: Osim slikanja, projektovao je tenkove i opsadno oružje.

• Peter Paul Rubens: Bio je špijun u vrijeme Tridesetogodišnjeg rata.

• Entoni Blant (Anthony Blunt): Britanski historičar umjetnosti i kustos Kraljevske zbirke bio je sovjetski špijun.

Genije iza izuma: Lav Termen

Važnu ulogu u cijeloj priči odigrala je muzika. Genijalni izumitelj ovog uređaja, Lav Sergejevič Termen (na Zapadu poznat kao Leon Theremin), bio je ruski pronalazač i nadareni muzičar. On je osmislio teremin, prvi elektronski muzički instrument na svijetu koji se svira bez fizičkog dodira. Njegov specifičan zvuk postao je zaštitni znak naučnofantastičnih filmova iz 1950-ih, poput filma Dan kada je Zemlja stala.

Od državne tajne do javnosti

Nakon otkrivanja, američke službe su „Stvar” držale u strogoj tajnosti. Tek u maju 1960. godine, nakon što je američki špijunski avion U-2 oboren iznad Rusije, predstavnici Stejt departmenta (State Department) su javno izložili Veliki pečat na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a kako bi dokazali da špijunaža nije bila jednostrana.

Tehnički detalji uređaja, kojeg je britanska služba nazvala SATYR, čuvani su kao državna tajna sve do 1987. godine, kada ih je bivši oficir Piter Rajt (Peter Wright) otkrio u svojim memoarima Spycatcher.

Izvor: BBC