"Nije lako razmišljati o rješenjima kada se svako jutro budite uz nove prijetnje." Tako je, prilično suzdržano, 14. januara situaciju opisao Lars Løkke Rasmussen, danski ministar vanjskih poslova, nakon što su on i grenlandska kolegica u Washingtonu održali napet sastanak s Marcom Rubiom, američkim državnim tajnikom, i J. D. Vanceom, potpredsjednikom SAD-a, piše ugledni britanski The Ecomomist.

Otkako je Amerika 3. januara izvela "tajnu evakuaciju" Nicolása Madura, venecuelanskog diktatora, predsjednik Donald Trump ponovno je oživio svoj interes za, kako je to Rasmussen nazvao, "osvajanje" Grenlanda. Sve osim toga da otok bude "u rukama Sjedinjenih Država" bilo bi "neprihvatljivo", napisao je Trump na društvenim mrežama uoči sastanka. U suprotnom bi, smatra, Grenland pao u ralje Rusije ili Kine.

Dvije strane su se, riječima Rasmussena, "složile da se ne slažu". Nije dao nikakav znak da bi njegova vlada mogla popustiti po pitanju statusa Grenlanda, samoupravnog teritorija koji je dio Danske. No iako se čini da se kriza može izbjeći, Trumpovo zadiranje u suverenitet saveznice u NATO-u izazvalo je uzbunu u europskim prijestolnicama. Njegove je namjere teško dokučiti. Želi li Amerika razdvojiti Grenlanđane od Danaca, otkupiti lojalnost stanovnika otoka ili uistinu izvršiti invaziju? Europski političari užurbano traže odgovor, a njihove se strategije svode na tri pristupa: smirivanje napetosti, pokazivanje zuba Trumpu i odvraćanje pažnje s Grenlanda.

Ublažiti Trumpove brige

Zasad je europskim saveznicima prioritet ublažiti Trumpove brige oko sigurnosti Grenlanda i pokazati da se one mogu riješiti unutar postojećeg pravnog i institucionalnog okvira. Rasmussen je najavio osnivanje radne grupe koja bi se bavila pitanjima sigurnosti na Arktiku, dok su Velika Britanija i Njemačka, u sklopu NATO-a, predložile uspostavu pomorske nadzorne misije imena "Arctic Sentry". "U onome što Trump govori uvijek ima barem malo istine", primijetio je Rasmussen.

No, ta teza ne vrijedi kada je riječ o Grenlandu. Prema uvjetima sporazuma potpisanog s Danskom 1951. godine, Sjedinjene Države u praksi mogu stacionirati koliko god žele vojnika na otoku, no nakon kraja hladnog rata Amerika je znatno smanjila nekada značajnu vojnu prisutnost. Danas na Grenlandu imaju manje od 200 vojnika koji su smješteni u jednoj bazi na sjeverozapadu otoka, a koja se koristi za svemirski nadzor i radarsku kontrolu. Grenland se usto nalazi i pod sigurnosnim kišobranom NATO-a.

Argumenti o široj sigurnosnoj ugrozi također djeluju nategnuto. "Zapravo ne postoji ozbiljan sigurnosni argument za NATO-ovu misiju u grenlandskim vodama", kaže Andreas Østhagen, stručnjak za Arktik s Instituta Fridtjof Nansen u Oslu. Malo je dokaza koji bi poduprli Trumpovu tvrdnju da su mora oko otoka "prepuna ruskih i kineskih brodova", a Danska je u velikoj mjeri već odbila kineske ponude za ulaganja u Grenland. Stručnjaci upozoravaju da su goruća arktička pitanja negdje drugdje (primjerice na Aljasci). Što se tiče rijetkih zemnih metala i drugih minerala koje Trump priželjkuje, njihova ekstrakcija zasad se čini preskupom opcijom. Američkim kompanijama za dobivanje rudarskih koncesija ne bi bio potreban prijenos suvereniteta, no malo ih je dosad pokazalo bilo kakav interes.

Ti argumenti američkom predsjedniku ne znače puno. Stoga vrijedi ozbiljno shvatiti njegove riječi kada kaže da je "vlasništvo iznimno važno". Osiguravanje kontrole nad Grenlandom dio je njegove "opsesije ostavljanja nasljeđa", kaže jedan bivši američki diplomat. To znači da Europa mora razmotriti i drugu opciju: kako Trumpa natjerati da odustane od pokušaja preuzimanja Grenlanda!? U Bruxellesu, ali i na drugim mjestima, već se čuju priče o mogućem suspendiranju dijelova nedavnog trgovinskog sporazuma Europske unije sa Sjedinjenim Državama ili o pritisku na američke tehnološke kompanije. Radikalnije ideje uključuju zatvaranje američkih vojnih baza u Europi ili rasprodaju europskih udjela u američkim državnim obveznicama.

No za takve prijedloge bit će teško osigurati političku većinu, upozorava Jeremy Shapiro, direktor istraživanja u Europskom vijeću za vanjske odnose sa sjedištem u Washingtonu. Osim toga, većina opisanih mjera više bi predstavljala odmazdu nego stvarno odvraćanje. Umjesto toga, sugerira Shapiro, Europa bi trebala razmotriti poteze koji bi promijenili način na koji se odluke donose u Bijeloj kući. To bi moglo uključivati rotaciju europskih vojnih snaga na Grenlandu, unaprijed najavljene sankcije američkim kompanijama koje bi eksploatirale grenlandske mineralne resurse bez pristanka lokalnog stanovništva, kao i lobiranje kod republikanskih političara sklonih Europi.

Kako je sastanak u Washingtonu započeo, tako je Danska objavila da povećava svoju pomorsku, zračnu i kopnenu prisutnost na Grenlandu. Saveznici, uključujući Francusku, Njemačku i Švedsku, poručili su da će dati svoj doprinos. Simbolika je snažna. No imaju li Europljani volje ići korak dalje i eskalirati situaciju? Emmanuel Macron, francuski predsjednik, među onima je koji zagovaraju čvršći pristup. Dana 14. januara rekao je svojoj vladi da Trump riskira "kaskadu dosad neviđenih posljedica". Mette Frederiksen, danska premijerka, koja je nekoć zagovarala oprez, sada upozorava da bi napad na Grenland uništio NATO. Robert Habeck, bivši njemački vicekancelar, danas zaposlen u Danskom institutu za međunarodne studije, smatra da bi američki potezi mogli ohrabriti Rusiju da počne "grickati" sjever Europe.

Antagoniziranje Bijele kuće nosi rizik da Amerikanci iznevjere obećanja Europi i ne daju sigurnosna jamstva Ukrajini nakon eventualnog prekida vatre. Zasad većina europskih političara djeluje nesklona zaoštravanju odnosa. "Problemi koje imamo mogu se riješiti tako da Grenland ostane dio Danske, sve u okviru postojećih ugovora", kaže Jürgen Hardt, glasnogovornik za vanjsku politiku vladajućih njemačkih Kršćanskih demokrata. "Siguran sam da će taj argument uvjeriti predsjednika Trumpa."

Ako se to ne dogodi, posljednja nada je da Trump svojom voljom odustane od Grenlanda. Prikriveni pokušaj preuzimanja, primjerice poticanje grenlandske neovisnosti kao koraka prema sporazumu o pridruživanju Sjedinjenim Državama ili čak aneksiji, zahtijevao bi pažljivo planiranje i dugoročnu, dosljednu provedbu. To nisu Trumpove jače strane. Vojno preuzimanje bilo bi jednostavnije, ali bi ozbiljno stavilo na kušnju lojalnost dobrog dijela oružanih snaga, vlade i Kongresa. Tek četiri posto američkih birača podupire upotrebu sile kako bi se došlo do Grenlanda.

Trump već ima mnogo toga na stolu, od izbora na sredini mandata u novembru do problema s Iranom, a sklon je tražiti brze pobjede. Kada splasne euforija zbog Veneucele, mogao bi pronaći neku novu zanimaciju. Možda su njegove priče o aneksiji tek sredstvo pritiska na Dance kako bi pristali na dogovor. Tome se barem nadaju Europljani.