Paradoks u realnom svijetu. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, dvije zemlje koje su neraskidivo povezane sa pustinjom, svake godine uvoze milione tona pijeska iz Australije, Kine, Belgije.

Iako ideja da pustinjske nacije kupuju pijesak djeluje zbunjujuće, razlog leži u specifičnostima građevinskih zahtjeva. Dok se ove zemlje utrkuju sa projektima vrijednim milijarde, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati uvoze više milijardi dolara, kroz pijesak kao sirovinu.

Saudijska Arabija je zemlja na pijesku, ali i pored toga ona uvozi pijesak. Ova država sa razvojem Vizije 2030 i UAE sa svojim kulama koje transformišu horizont, imaju veliku potražnju za specifičnom vrstom pijeska koju pustinje ne mogu da obezbijede.

Pustinjski pejzaži prekriveni pijeskom nijesu dobri za gradnju u građevinskoj industriji. Zrna koja se nalaze u pustinjama su obično previše okrugla i glatka, jer ih je vjetar često erodirao hiljadama godina.

Takozvani eolski pijesak, koji vjetar oblikuje u dine, veoma je gladak, homogen i zaobljen. Upravo zbog ovih karakteristika nije pogodan za proizvodnju betona, stakla i drugih industrijskih materijala. Tehnički, može da se koristi, ali zahtijeva složeno prilagođavanje smješa, strogu kontrolu veličine čestica i nečistoća i precizno balansiranje proizvodnih procesa.

Prema Programu Ujedinjenih nacija za životnu sredinu, svake godine se koristi oko 50 milijardi tona pijeska i šljunka. Nestašica je postala toliko izražena da su se pojavile kriminalne mreže specijalizovane za ilegalno iskopavanje pijeska i šverc.

Australija je postala jedan od ključnih izvoznika visokokvalitetnog silicijum dioksida i građevinskog pijeska.

Vizija Saudijske Arabije 2030, plan za diversifikaciju ekonomije Kraljevine izvan nafte, pokreće ogroman razvoj infrastrukture. NEOM grad vrijedan 500 milijardi dolara.

Uvoz industrijskog pijeska nije samo pitanje preferencije već često i neophodnost. Bez toga bi se izgradnja ultramodernih objekata, pametnih gradova i turističkih centara suočila sa značajnim materijalnim nedostatkom ili kompromisima u kvalitetu.

Svijet se suočava sa „krizom pijeska“, upozoravajući da neregulisano vađenje pijeska dovodi do degradacije životne sredine u mnogim djelovima svijeta, uključujući eroziju rječnog korita, uništavanje staništa i gubitak biodiverziteta.

Kao odgovor, neke zemlje ulažu u alternative kao što su proizvodnja M-pijeska koji je, napravljen drobljenjem stijena za odgovarajući građevinski materijal. Pored toga, reciklirani građevinski otpad se prenamjenjuje kako bi se ublažio pritisak na prirodne resurse pijeska.

Saudijska Arabija takođe aktivno istražuje ove opcije. Iako još uvijek ne postoji sveobuhvatna nacionalna politika o smanjenju uvoza pijeska, stručnjaci sugerišu da bi tekuće inovacije u nauci o materijalima mogle da pomognu Kraljevstvu da smanji svoje oslanjanje na strani pijesak.