Sanseverija, poznata i kao „svekrvin jezik“, prisutna je gotovo u svakom domu, kancelariji ili zgradi. Njeni uspravni, čvrsti listovi, različitih oblika i boja, kao i izuzetna otpornost, učinili su je jednom od najrasprostranjenijih sobnih biljaka na svijetu.

Iza njene jednostavne spoljašnjosti kriju se iznenađujuće sposobnosti i bogata istorija, zbog kojih je mnogo više od dekoracije.

Glavni razlog njene popularnosti je prilagodljivost i otpornost. Sanseverija, koja sada pripada rodu Dracaena, potiče iz surovih, suvih uslova zapadne Afrike. Tolerše širok raspon svjetlosnih uslova – od jakog indirektnog svjetla do tamnijih uglova prostorije, gdje njen rast može biti spor, ali opstaje. Njena vertikalna, arhitektonska pojava čini je idealnim izborom za moderne enterijere, dopunjujući minimalistički dizajn i unoseći dašak prirode.

Postoji više od 70 vrsta sanseverije – od klasične Sansevieria trifasciata „Laurentii“ sa žutim ivicama, preko srebrnozelene „moonshine“, do Sansevieria cylindrica čiji listovi podsjećaju na koplja. Njena visina omogućava da zauzima minimalan prostor na podu, što je čini pogodnom za svaki stil uređenja.

Sanseverija je i tihi čistač vazduha koji radi noću. Čuvena NASA studija iz 1989. godine pokazala je da efikasno uklanja štetne toksine iz vazduha, poput formaldehida, benzena, ksilena i trihloretilena. Poseban mehanizam fotosinteze, poznat kao CAM (Crassulacean Acid Metabolism), omogućava joj da noću otvara pore i oslobađa kiseonik, čineći je idealnom za spavaću sobu i kvalitetniji san.

Održavanje sanseverije je jednostavno. Najveći neprijatelj biljke je previše vode – korijen lako truli u vlažnom supstratu. Zlatno pravilo je da zemlja potpuno osuši između dva zalivanja, a zimi je dovoljno zalivanje jednom mjesečno ili rjeđe. Najbolje uspijeva u dobro dreniranom zemljištu, poput mješavine za kaktuse i sukulente, i ne zahtijeva često prihranjivanje – blago đubrivo jednom ili dva puta tokom proljeća i ljeta je dovoljno.

Iako je izuzetno korisna, sanseverija je blago otrovna ako se progutaju njeni dijelovi, zbog saponina koji mogu izazvati probavne tegobe kod kućnih ljubimaca i male djece. Zbog neprijatnog ukusa, teški slučajevi trovanja su rijetki, ali biljku je preporučljivo držati van domašaja radoznalih ljubimaca i djece.