Njegova strategija se ogleda u ujedinjenju liberalnog bloka protiv Netanyahua, dok istovremeno nadmašuje desnicu u oštrini prema spoljnim neprijateljima. Dok se Izrael priprema za izbore u oktobru 2026. godine, ankete pokazuju da je njegov blok u usponu, ali nedovoljno jak da vlada sam.

Od blještavila televizijskih studija do dugih hodnika izraelske politike, Yair Lapid je prešao put koji malo koji političar na Bliskom istoku može pratiti. Kao lider opozicije i šef partije Yesh Atid, Lapid personificira izraelski liberalni centar koji se bori da ostane relevantan u zemlji koja je, pod pritiskom rata i unutrašnjih podjela, skrenula oštro udesno. Dok Izrael u martu 2026. godine balansira na ivici regionalnog sukoba, Lapidova uloga je nikada složenija – on je istovremeno najoštriji kritičar Benjamina Netanyahua i najglasniji zagovornik nacionalnog jedinstva pred, kako to nazivaju izraelski i dobar dio zapadnih medija, "iranskom prijetnjom", piše Stav.ba.

Od Novog Sada do Tel Aviva

Lapidov politički put duboko je determiniran figurom njegovog oca Yosefa Tommya Lapida, izraelskog novinara i ministra pravde. Tommy Lapid rođen je kao Tomislav Lampel u Novom Sadu, u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Porodica Lampel bila je dio ugledne novosadske jevrejske zajednice sve do mađarske okupacije i Holokausta. Dok je Yairov djed Bela Lampel ubijen u koncentracionom logoru, mladi Tomislav je s majkom preživio rat u budimpeštanskom getu, da bi se kasnije iselio u Izrael.

Yair često ističe da je očevo iskustvo iz Jugoslavije i gubitak porodice u Holokaustu temelj njegovog cionizma. U svojim govorima, on nerijetko evocira uspomene na oca koji je "uvijek sa sobom nosio miris starog Novog Sada i traumu nepravde", što objašnjava Yairovu rigidnu odbranu izraelske bezbjednosti i duboku sumnjičavost prema međunarodnim garancijama.

Rivalstvo s Netanyahuom

Odnos između Lapida i aktuelnog premijera Benjamina Netanyahua definiran je dubokim animozitetom i ideološkim jazom. Lapid ne krije svoj prijezir prema Netanyahuovoj koaliciji, koju je nedavno opisao kao "bolesnu vladu" koja izolira Izrael na međunarodnoj sceni i uništava njegovu ekonomiju i diplomatiju. On tvrdi da je Netanyahuova zavisnost od ekstremno desnih partnera dovela zemlju do statusa "oslabljene, korumpirane i izolirane države trećeg svijeta".

Ipak, u trenucima vrhunca krize, Lapid pokazuje pragmatizam koji je postao njegov zaštitni znak. Krajem februara 2026. godine, nakon serije izraelskih udara na Iran, Lapid je privremeno ostavio po strani političke nesuglasice, izjavivši da "u ratu protiv Irana nema koalicije ni opozicije". Iako odbija ući u Netanyahuovu vladu zbog prisustva ekstremista poput Itamara Ben-Gvira, Lapid je pružio punu podršku vojnim operacijama, naglašavajući da je "cijela država ujedinjena protiv Irana".

Za Iran je "jastreb u odijelu liberala"

Kada je u pitanju Iran, Lapid često zvuči radikalnije od samog Netanyahua. Njegov stav je kristalno jasan – iranski nuklearni i balistički programi moraju biti "izbrisani". On je otvoreno pozvao na napade na iranska naftna polja i energetska postrojenja, tvrdeći da je to jedini način da se sruši "režim ajatolaha", čak i ako to izazove diplomatske tenzije sa SAD-om.

Za Lapida, Iran nije samo geopolitički rival, već "ubilački režim" čija infrastruktura mora biti uništena ako nastavi ugrožavati Izrael.

- Moja pozicija je jasna – vrijeme je da udarimo u same temelje režima - izjavio je u februaru ove godine.

Ovakav "jastrebovski" pristup mu omogućava da zadrži kredibilitet kod desnog dijela biračkog tijela, dok istovremeno upućuje kritike Netanyahuovoj nesposobnosti da spriječi iransko utvrđivanje na granicama Izraela.

Palestinsko pitanje

Lapidov odnos prema palestinskom pitanju pretrpio je najznačajniju transformaciju. Iako je 2022. godine pred Generalnom skupštinom UN-a ponosno izjavio da podržava rješenje o dvije države kao "pravu stvar za sigurnost Izraela", dešavanja iz 7. oktobra 2023. godine iz korijena su promijenila njegovu retoriku.

U septembru 2025. godine, Lapid je priznao da rješenje o dvije države "neće biti moguće u narednoj deceniji", navodeći da je teret dokazivanja mirnodopskih namjera sada isključivo na Palestincima. Umjesto klasičnog suvereniteta, Lapid je početkom 2025. godine predložio tzv. "Egipatsko rješenje" za Gazu. Prema tom planu, Egipat bi preuzeo starateljstvo nad Gazom na period od 8 do 15 godina kako bi nadgledao "demilitarizaciju i deradikalizaciju stanovništva".

Dodatno, u nedavnim istupima, Lapid je počeo naglašavati cionistička i biblijska prava na zemlju, sugerirajući podršku teritorijalnoj ekspanziji "što je šire moguće" radi osiguranja budućih generacija, što mnogi vide kao njegov pokušaj da parira retorici desnice.

Yair Lapid ostaje enigma izraelske politike – bivši novinar koji je postao beskompromisni glas sigurnosti. Njegova strategija se ogleda u ujedinjenju liberalnog bloka protiv Netanyahua, dok istovremeno nadmašuje desnicu u oštrini prema spoljnim neprijateljima. Dok se Izrael priprema za izbore u oktobru 2026. godine, ankete pokazuju da je njegov blok u usponu, ali nedovoljno jak da vlada sam. Sudbina "čovjeka iz centra" zavisit će od toga da li će izraelski birači u njemu vidjeti stabilnu alternativu Netanyahuu ili samo još jedno lice u moru militarizma koji je preplavio zemlju.