Preko 200 američkih vojnika se požalilo organizaciji Military Religious Freedom Foundation (MRFF) da su im u naredbama u sklopu napada na Iran pretpostavljeni tumačili ovaj vojni poduhvat kao dio „Božijeg plana“ i uvod u „Armagedon“ – konačni rat nakon povratka Isusa na Zemlju.

Organizacija navodi da je zaprimila pritužbe pripadnika različitih rodova američke vojske, uključujući marince, avijaciju i svemirske snage.

U jednoj od pritužbi, koju je podnio podoficir u jedinici spremnoj za raspoređivanje, tvrdi se da je komandant tokom brifinga rekao kako je predsjednik Donald Trump „pomazan od Isusa“ da pokrene rat protiv Irana i tako započne događaje koji vode prema Armagedonu i drugom dolasku Krista. Komandant je pritom navodno citirao biblijsku Knjigu Otkrovenja i tvrdio da je sukob dio „Božanskog plana“.

Ovakva retorika nije izoliran i bizaran incident, nego odraz šireg političko-religijskog svjetonazora koji posljednjih decenija dobija sve veći utjecaj u američkoj politici – kršćanskog cionizma. Ova ideologija bliska je američkom ministru odbrane Peteu Hegsethu, a američki ambasador u Izraelu Mike Huckabee otvoreni je zagovornik.

Predsjednik MRFF-a Mikey Weinstein ocijenio je da takva retorika predstavlja ozbiljno kršenje principa odvajanja religije i države u američkoj vojsci. Prema njegovim riječima, pojedini zapovjednici rat u Iranu predstavljaju kao „biblijski sankcioniran“ događaj koji najavljuje kraj vremena, što izaziva zabrinutost među vojnicima različitih vjerskih uvjerenja. Pentagon zasad nije direktno odgovorio na ove optužbe, piše portal Odgovor.ba.

Sve jači igrači u izraelskom lobiju

Otimanje palestinske zemlje, ubijanje i progon nevinih, oholost pod plaštom morala – za sve ove postupke države Izrael sve češće se pronalazi paralela u biblijskim pričama i kazivanjima.

Jevrejska, odnosno judaistička pozicija u ovom pogledu relativno je poznata, ali tek se s usponom Donalda Trumpa i širenjem javnog prostora američkoj kršćanskoj desnici ukazala prilika globalnoj javnosti da upoznaje fenomen kršćanskog cionizma.

Kršćanski cionisti su u Sjedinjenim Američkim Državama važna grana unutar šireg kršćanskog, evangelističkog političkog pokreta. Iako njihov primarni interes nije država Izrael ili borba protiv antisemitizma, itekako su važan dio onoga što je čikaški profesor John Mearsheimer opisao kao „izraelski lobi“ u knjizi „Izraelski lobi i vanjska politika SAD-a“.

Dispenzacionalizam – povratak Jevreja u Palestinu

Korijeni kršćanskog cionizma su u teologiji dispenzacionalizma – jednoj liniji anglosaksonskog protestantskog doslovnog tumačenja Biblije. Dispenzacionalizam je teološko učenje nastalo u 19. stoljeću u protestantskim krugovima, posebno u Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Oni koji slijede ovo tumačenje vjeruju da Bog kroz historiju vodi čovječanstvo kroz više različitih „razdoblja“ (dispenzacija), u kojima se na različite načine ostvaruje odnos između Boga i ljudi.

U toj interpretaciji važnu ulogu ima povratak Jevreja u zemlju Izrael, koji se smatra dijelom ispunjenja biblijskih proročanstava. Povratak Jevreja je uvod u posljednje doba, milenijsko carstvo i povratak Isusa na zemlju, što je učenje poznato kao milenarizam ili hilijazam.

„Dispenzacionalizam je oblik pred-milenarizma, prema kojem će svijet iskusiti razdoblje rastućih patnji i nevolja dok se Isus ne vrati. Kao i mnogi drugi kršćani, dispenzacionalisti vjeruju da je povratak Isusa nagoviješten i u Starom i u Novom Zavjetu, te da je povratak Jevreja u Palestinu ključni događaj u tom procesu“, piše Mearsheimer u knjizi, koju je zajedno sa Stephenom M. Waltom, objavio 2007. godine.

Izraelske pobjede kao Božije čudo

Ova teologija širila se Sjedinjenim Državama krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a dodatno je osnažena osnivanjem države Izrael, 1948, te naročito pobjedom u Šestodnevnom ratu 1967, što je doživljeno kao Božije čudo.

Poklonici ovog teološkog učenja, koje je postalo i dio geopolitičkih ideologija, izraelsku okupaciju Zapadne Obale i Gaze tumače kao ostvarenje biblijskog proročanstva, te smatraju da SAD trebaju biti na „ispravnoj strani“.

Kršćanski cionisti su tako u drugoj polovini 20. stoljeća postali važan igrač unutar izraelskog lobija, kao dio šire rasta kršćanske desnice u Americi.

Bivši pomoćnik Benjamina Netanjahua za odnose s javnošću Michael Freund napisao je 2006: „Hvala Bogu na kršćanskim cionistima. Sviđali vam se ili ne, budućnost odnosa između Izraela i SAD-a mogla bi mnogo manje ovisiti o američkim Jevrejima nego o američkim kršćanima.“

Smrt Arijela Šarona kao Božija kazna

Kršćanski cionisti zastupaju najradikalnije stavove u pogledu izraelsko-palestinskog pitanja u Sjedinjenim Državama, za njih je dvodržavno rješenje apsolutno neprihvatljivo. Po tome su suprotstavljeni i umjerenijim jevrejskim grupama, ali i stajalištu izraelskih vlasti u određenim fazama.

Zagriženost ovih grupacija dobro oslikava i situacija kada su smrt izraelskog premijera Arijela Šarona tumačili kao Božiju kaznu jer je povukao trupe iz Gaze.

Među kršćanskim cionistima nisu samo marginalne religijske figure, pa ni one koje jesu imale velikog političkog utjecaja, poput Pata Robertsona, najutjecanijeg američkog "televanđeliste" (umro 2023), nego i važni politički zvaničnici. Tom DeLay, nekadašnji lider Republikanaca u Kongresu, ili njegov prethodnik Richard Armey, otvoreno su pozivali na preseljavanje Palestinaca, primjerice.

Veze kršćanskih cionista i države Izrael, te drugih proizraelskih aktera, decenijama se produbljuju i učvršćuju, politički, turistički i poslovno. Iako po njihovom osnovnom učenju povratak Jevreja predstavlja pretposljednju fazu u povratku Isusa, pa oni tako trebaju postati kršćanima, ova teološka razlika za sada nije prepreka strateškoj saradnji, piše portal Odgovor.ba.

Najradikalniji zahtjevi

Kršćanski cionisti su suštinski ojačali i legitimirali zahtjeve izraelskih radikala za punim otimanjem cjelokupne palestinske zemlje i u mnogome su svim američkim liderima otežali da na bilo koji način od Izraela isposluju blaže stavove. Njihova uloga u ohrabrivanju i finansiranju naseljavanja Jevreja na palestinskoj zemlji u Gazi i na Zapadnoj Obali je također iznimno važna.

Nadalje, glasni kršćani unutar proizraelskog lobija stvorili su dojam da podrška Izraelu više nije samo jevrejsko pitanje, nego su utrli put sve snažnijem narativu da su Amerika i Izrael sudbinski povezani te da je dužnost SAD-a kao velike sile da osigura ostvarenje proročanstva.

Stoga se glas ove radikalne kršćanske desnice sve više čuje i u drugim pitanjima vezanim za Bliski Istok, kao što je poziv na uništenje Irana ili tvrdnje da Izraelu po „Božijem pravu“ pripada sva biblijska zemlja – otprilike sve između Nila i Eufrata, piše portal Odgovor.ba.

Ništa više nije bizarno

Iako je predsjednik SAD-a George Bush Mlađi poticao iz evangelističkih kršćanskih krugova i u mnogome se oslanjao na njihovu podršku, utjecaj ovih grupacija na njegovu vanjsku politiku nije bio toliko izražen.

Dolaskom Trumpa na vlast, ove grupacije su postale „mainstream“, skinule sa sebe sve tragove stigme, pa je njegova odluka da prebaci ambasadu u Jerusalem direktna posljedica njihovog pritiska.

Iako kršćanski cionisti nisu ključni akter unutar proizraelskog lobija u Americi, te ne raspolažu ni novcem ni drugim resursima koji bi se mogao usporediti s klasičnim akterima unutar lobija, poput AIPAC-a, njihova uloga je rastuća.

Ministar odbrane, odnosno ministar rata SAD-a, Pete Hegseth, otvoreni je kršćanski cionista i islamofob, pa su tako i bizarne situacije kao ona s početka teksta sasvim razumljive i nimalo naivne, piše portal Odgovor.ba.