Alija Alijagić, revolucionar i borac protiv represivnog poretka, rođen je 20. novembra 1895. u Bijeljini, u porodici osiromašenih bosanskih begova. Stolarski zanat izučio je 1912. godine u Jariji kod Bijeljine, nakon čega se zaposlio kao stolarski radnik. Radio je u Bijeljini, a od 1914. u Sarajevu, gdje je stupio u Savez drvodjeljskih radnika i borio se za poboljšanje uvjeta rada.

Početkom 1916. godine mobiliziran je u vojsku te je služio u Mostaru, gdje je radio u vojnoj radionici. Zbog pobune protiv lošeg postupanja nadređenih proveo je nekoliko mjeseci u vojnom zatvoru. Nakon završetka Prvog svjetskog rata vraća se stolarskom zanatu u Bijeljini, a 1919. postaje član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) te sindikalni vođa drvodjelaca. Njegova borba za prava radnika nastavlja se u Varaždinu i Mariboru, gdje nastavlja sindikalni rad.

U martu 1921. godine pridružio se terorističkoj organizaciji "Crvena pravda" i prihvatio ideju individualnog terora kao sredstva borbe protiv političke represije.

Njegova meta postao je Milorad Drašković iz Samostalne radikalne stranke, ministar unutarnjih poslova Kraljevine SHS te jedan od glavnih pokretača Obznane - akta kraljevske vlade kojim je 29. decembra 1920. zabranjen rad KPJ i svih drugih revolucionarnih radničkih organizacija.

Dana 21. juna 1921. godine Alijagić je u Delnicama izvršio atentat na Draškovića. Tom prilikom bio je ranjen i uhićen. Na suđenju pred Kraljevskim sudbenim stolom u Zagrebu 26. oktobra 1921. godine osuđen je na smrt zbog "izdajničkog umorstva".

Njegov odvjetnik, dr. Ivo Politeo, bezuspješno je argumentirao da je Alijagićev čin politički delikt te da mu se prema ustavu ne bi smjela izreći smrtna kazna. Kralj je odbio molbu za pomilovanje, a Alijagić je obješen 8. marta 1922. godine.

Njegov grob na zagrebačkom Mirogoju ubrzo je postao simbol otpora i mjesto okupljanja komunista, skojevaca i radnika. Zbog toga su vlasti 1925. godine kriomice iskopale njegove posmrtne ostatke i premjestile ih na nepoznatu lokaciju. Nakon Drugog svjetskog rata ustanovljeno je da je Alijagić pokopan u Turiji kod Bihaća.

Dokumentacija o njegovom suđenju i djelovanju čuva se u arhivu Instituta za radnički pokret Hrvatske u Zagrebu.