Piše: Sanja Modrić / Telegram.hr

Veteranski portal objavio je priču o starijem muškarcu koji već dva tjedna kampira ispred zgrade u Ilici gdje privremeno zasjeda Sabor. Navode da je to umirovljeni bojnik HV-a i jedan od zapovjednika obrane Antunovca Stjepan Šerić. Iz rata je izašao kao 50-postotni ratni vojni invalid, a zadesila su ga i dva moždana udara.

Ispred Sabora je postavio mali šator i veliki transparent s koga traži punu istinu o ratnom putu ministra obrane i potpredsjednika Vlade Ivana Anušića, a sa svojim se sumnjama obratio MORH-u i Državnom odvjetništvu.

Šerić ne želi razgovarati s novinarima, i njima i saborskim zastupnicima koji prolaze pred njega, sve, kaže, piše na transparentu. Tvrdi da je, kao zapovjednik obrane Antunovca, sačuvao relevantne dokumente iz ratnog vremena, ali da se službeni podaci ne poklapaju s onima koje o sebi navodi Anušić.

Neke stvari ne štimaju

Šerićeva pitanja odnose se na četiri točno naznačena razdoblja između 1991. i 1995. godine i traže razjašnjenja o tome tko su Anušiću u tim razdobljima bili zapovjednici, na kojim se formacijskim mjestima borio i u kojim taktičkim postrojbama. Ne stavlja Šerić pod upitnik da je ministar obrane bio sudionik Domovinskog rata, ali očito da mu među javno iznesenim podacima iz Anušićeve ratne biografije – neke stvari ne štimaju.

Tko će znati. Možda taj nezadovoljni čovjek iz nekih razloga naprosto ne voli Ivana Anušića. Možda s njim nije izravnao neke stare osobne ili obiteljske račune. Motivi za mali show pred Saborom mogu biti svakakvi.

No kad se javno počnu postavljati pitanja o bilo kojem političaru, a pogotovo o osobi iz vrha vlasti, i to precizna pitanja, svakako je najčišće, a i najlakše, razriješiti takve situacije i prekinuti govorkanja pristojnim odgovorom i stavljanjem pripadajuće dokumentacije na uvid svima koje ona zanima. U ovom slučaju to se još nije dogodilo, a moguće da nikad i neće.

Šerić nije baš bilo tko

Nije neobično da se Ivan Anušić nema namjeru upuštati u rasprave i dokazivanja sa svakim prolaznikom, on je ipak član Vlade i ima važnoga posla. Ali opet, taj Šerić je bojnik HV-a, ministrov ratni sudrug i jedan od zapovjednika obrane Antunovca u kome je Anušić kasnije bio načelnik općine, skroz od 2005. do 2017. godine. Šerić, znači, nije baš bilo tko.

A Anušić odavna više nije anonimni branitelj. On je sada na visokoj dužnosti u državi, što implicira da bi, kao takav, po poziciji i političkom bontonu, bio dužan mirno razjasniti sve nepoznanice oko svog profesionalnog, političkog i ratnog puta, pa čak i privatnog života ako se tu pojavi štogod sporno. I nitko se zbog pitanja koja se pojave u javnosti ne bi trebao vrijeđati.

Sporan status vojnog invalida

Jedna od stvari koju također stavlja na stol bojnik Šerić jest na temelju čega je Anušić dobio status ratnog vojnog invalida s 40-postotnim oštećenjem. Sve to što on traži časkom se pokaže i na sumnjičenja se stavi točka. Ako se može. A ako ne, svatko se mora sresti sa svojom sjenom.

Anušićevu službenu ratnu biografiju poželio bi svaki hrvatski političar. Tamo piše da se sadašnji ministar priključio dobrovoljačkim odredima u ožujku 1991, kao dečko od 17 godina. Zatim postaje vojnik 106. pa 130. brigade, pripadnik Specijalne policije MUP-a, Vojne policije i 3. Gardijske brigade.

Naglašava se da je prošao brojna ratišta u Hrvatskoj i u BiH, da je u kolovozu 1992. godine sudjelovao u oslobađanju dubrovačkog zaleđa pod zapovjedništvom generala Bobetka, da se borio u akciji Maslenica, u akcijama na Velebitu, Bljesku i oslobađanju zapadne Slavonije.

MORH i DORH šute

Čini se, dakle, da je lakše odgovoriti Šeriću nego pojesti jabuku. Anušić se mora sjetiti svojih ratnih zapovjednika, a ako je slučajno ipak zaboravio njihova imena kao Dabro svoje profesore, sjetit će se oni njega, jednoga od svojih momaka koji je ovako daleko dogurao.

U svakom slučaju, svega ovoga ne bi trebalo biti da je registar branitelja ostao javno dostupni dokument i da ga vlasti nisu zaključale u sef. Ovako, u mraku, sva su nagađanja dopuštena i sve su sumnje legitimne. Tim prije bi se na Šerićeva pitanja mora službeno odgovoriti da ništa ne ostane u zraku. MORH i DORH, međutim, šute jer se ministra valjda ne smije inkomodirati.