Nekoliko sati prije nego što su prvi projektili pogodili Iran 28. februara, američki predsjednik Donald Trump pozdravio je goste na svečanom prikupljanju sredstava u Mar-a-Lagu za dobrotvornu organizaciju Place of Hope, koja pomaže djeci na području Palm Beacha.

Dok se iz zvučnika orila domoljubna pjesma “God Bless the USA”, američki predsjednik mahao je rukama s jedne strane na drugu i šakama radio male krugove, poput dirigenta pred orkestrom, piše Telegraph.

U tom trenutku, vrhovni zapovjednik bio je ponosan zbog započetog zavidnog niza stranih intervencija, od prošlogodišnjeg bombardiranja iranskih nuklearnih postrojenja do iznenadnog zarobljavanja bivšeg venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura.

Odlazak u situacijsku sobu

„Dobro se provedite. Moram ići nešto odraditi“, rekao je okupljenima. Iza zavjese u luksuznom odmaralištu nalazila se improvizirana situacijska soba u kojoj su državni sekretar Marco Rubio, direktor CIA-e John Ratcliffe i general Dan Caine, načelnik Združenog štaba, vršili posljednje pripreme za najveću američku intervenciju na Bliskom istoku od rata u Iraku.

Tim Bijele kuće iznio je bezvezne, nasumične argumente za napad. U jednom trenutku su upozorili da je Iran nadomak posjedovanja nuklearnog oružja, a u drugom da bi iranski arsenal balističkih projektila uskoro mogao dosegnuti SAD, iako takva procjena nije potkrijepljena obavještajnim podacima. Spominjali su i argument da žele srušiti iranski režim koji je na krvavi način suzbio domaće proteste.

Kad je Trump u obraćanju na društvenim mrežama objavio da je započeo prvi val napada, još uvijek je nosio bijelu bejzbol kapu s natpisom “Make America Great Again” koju je nosio na svečanom okupljanju.

U napadu likvidirani potencijalni nasljednici

Trumpovo raspoloženje moglo se samo poboljšati, jer je u roku od 24 sata potvrđeno da je u napadima izraelskih aviona  ubijen ajatolah Ali Hamenei u privatnoj rezidenciji u Teheranu, pri čemu su poginuli i drugi članovi njegove porodice – kćerka, zet i unuka. Napadi su bili toliko učinkoviti da će se Trump uskoro pokajati, jer su u napadu usput eliminirani i potencijalni ajatolahovi nasljednici naklonjeni SAD-u.

Dvije sedmicem od početka rata, trijumfalna muzika više se ne čuje, a Trump vodi vojnu operaciju čiji se kraj zasad ne nazire. Da stvar bude gora, iranski režim i Iranska revolucionarna garda (IRGC) preuzeli su dirigentsku palicu, prekinuli opskrbu naftom kroz Hormuški tjesnac i izazvali globalna ekonomska previranja.

Unatoč tome, Trump u javnim obraćanjima insistira na tome da sve ide po planu. Petoga marta izjavio je za Politico da se ljudima sviđa ovo što se događa, pri čemu je dao naslutiti da će njegova sljedeća meta biti Kuba. 

Hvali se pobjedom u ratu

Obraćajući se okupljenima u Kentuckyju na skupu 11. marta, rekao je da su SAD već “dobile” rat. “U prvom satu je bilo gotovo”, pohvalio se, a potom dodao: “Ne želimo otići prerano, zar ne?”

Trumpov tim za odnose s javnošću osudio je američke medije koji su se usudili kritizirati plan vojne operacije. U odgovoru je administracija ukazala na niz nesumnjivih vojnih uspjeha na taktičkoj razini. Udari na više od 6000 režimskih ciljeva potopili su većinu iranske mornarice i uništili topove iranskih raketnih snaga, što je dovelo do 90-postotnog smanjenja bombardiranja dronovima i raketama koje je uzrokovalo poremećaje diljem Zaljeva.

Istovremeno se svakodnevno pojavljuju izvještaji koji ukazuju da su Trump i njegovi najbliži saradnici nonšalantno umanjili rizik da će iranski režim, suočen s egzistencijalnom borbom za opstanak, odgovoriti daleko drastičnije nego što je to bio slučaj tokom 12-dnevnog rata prošlog juna. 

Hormuški tjesnac

Čini se da je Bijelu kuću iznenadilo što je Teheran posegnuo za svojim ekvivalentom nuklearnog dugmeta: zatvaranjem Hormuškog tjesnaca. U sedmicama prije početka rata, Trump se sastajao s timom koji mu je pomogao osigurati američki pristup venezuelskim naftnim rezervama.

Možda ga je privukla mogućnost da se domogne još golemih zaliha dragocjenog energenta u ratu protiv dugogodišnjeg neprijatelja SAD-a. Na pitanje koje su mu novinari postavili 9. marta namjerava li uzeti iransku naftu, odgovorio je neodređeno: „Pogledajte Venezuelu… sigurno su ljudi pričali o tome.“

Upućeni izvori rekli su za Wall Street Journal da je Trump priznao rizik od zatvaranja tjesnaca, ali je odgovorio da će Teheran vjerovatno kapitulirati prije nego što blokira najvažniji brodski put na svijetu. 

Mjera opreza

Kao mjeru opreza, Trump je ministru energetike Chrisu Wrightu i ministru finansija Scottu Bessentu naredio da pripreme plan za suzbijanje naglog rasta cijena nafte. No energetski stručnjaci rekli su za Politico da administracija već danima pokušava pronaći način kako ublažiti skok cijena goriva. Benzin je u SAD-u međuvremenu poskupio na 3,63 dolara po galonu, što je oko 0,96 dolara po litri. To je otprilike četvrtinu više nego prije početka rata.

Nije samo nafta uzrokovala haos u Bijeloj kući. Prije sedam dana je ministar odbrane Pete Hegseth priznao je da je žestina iranskih napada na susjedne u Perzijskom zaljevu iznenadila Ameriku.

„Ne mogu reći da smo nužno očekivali da će tačno tako reagirati, ali znali smo da je to moguće“, rekao je. Zbog obilja propusta osoblje američkih amasada nije evakuirano iz regije prije početka neprijateljstava, a hiljade američkih građana očajnički su tražile pomoć u pronalaženju letova za povratak kući.

Smrt američkih vojnika

Iranske rakete pogodile su hotel s pet zvjezdica u Manami, glavnom gradu Bahreina, pri čemu su ranjena dva pripadnika američkog Ministarstva odbrane. U napadu dronom u kojem je 1. marta ubijeno šest američkih vojnika, u bolnicu je prevezeno 30 vojnika, koji su zadobili traume mozga te razne rane od šrapnela i opekline.

Američka baza u kuvajtskoj luci Shuaiba imala je betonske ploče za zaštitu od kopnenih napada, ali montažna struktura nalik šatoru nije imala nadzemni pokrov, govore izvještaji.

Iranski dron kamikaza letio je nisko pri tlu, pri čemu je uspio izbjeći američki radar, a takvu su taktiku prvi put primijenile ruske snage u Ukrajini. Iako američka protuzračna odbrana može presresti “većinu” iranskih napada, Hegseth je na konferenciji za novinare u Pentagonu rekao da “se s vremena na vrijeme može probiti poneki dron”. 

Jesu li Rusi pomagali Iranu?

Nakon napada su američki dužnosnici rekli za Washington Post da je Moskva Iranu dostavljala obavještajne podatke. Na pitanje o takvim izvještajima, američki diplomat zadužen za dvostruke pregovore o okončanju rata u Ukrajini i osiguravanju sporazuma o ograničavanju iranskog nuklearnog arsenala rekao je da Rusija niječe optužbe – i da vjeruje Kremlju.

„Mogu vam reći da su Rusi tokom razgovora s Trumpom rekli da nisu dijelili obavještajne podatke. Možemo im vjerovati na riječ“, rekao je Steve Witkoff za CNBC.

Uslijed ljutnje saveznika u Perzijskom zaljevu zbog iranskih napada na hotele nebodere, zračne luke i rafinerije nafte, Pentagon je povukao dijelove moćnog proturaketnog sistema THAAD iz Južne Koreje, što je izazvalo prosvjede Seula.

Zakašnjeli manevar

U petak je izdana naredba o premještanju 2500 marinaca iz Indopacifika na Bliski istok, što je značilo da je na ratište stigla ekspedicijska jedinica obučena za amfibijske kopnene napade. Analitičari su rekli da je zakašnjeli manevar, osim manjka brodova za uklanjanje mina u zoni sukoba, ukazao na opći nedostatak predviđanja o najgorem scenariju s kojim se sada suočava američka vojska.

„Čak i ako mislite da je slanje marinaca u Iran dobra ideja, trebali ste ih unaprijed rasporediti u regiji, a ne čekati dvije sedmice“, ocijenio je Benjamin Friedman, direktor politike u washingtonskom think tanku Defense Priorities. „Amerikanci su pretpostavili da je dovoljno bombardirati Iran i da će se režim raspasti“, dodao je Friedman.

Hrpa poslušnika

U središtu pogrešne procjene bila je „oholost“ uzrokovana operacijom u Venezueli, nakon koje se Trump okružio „hrpom poslušnika“, ocjenjuje Telegraph. Trump odbacio je tradicionalne pripreme za rat, koje uključuju širok krug obavještajnih analitičara i mjesece povjerljivih vijećanja.

Umjesto toga, okružio se malim krugom najbližih saradnika, što mu je omogućilo da djeluje brže i spriječi curenje informacija, prema Wall Street Journalu, koji se poziva na dužnosnike administracije.

Unutar najužeg kruga oko Trumpa ipak su se pojavili znakovi neslaganja. Prije nego što se pridružio predsjedničkoj listi, JD Vance podržao je Trumpa na temelju uvjerenja da neće započeti strane ratove. Do trenutka kada su pale prve bombe, Vance je premješten u “B tim” koji je ostao u Situacijskoj sobi Bijele kuće.

Pritisak na Trumpa

Visoki dužnosnici administracije prošle su sedmice izvijestili da potpredsjednika brine uspješan otpor Irana i da se “jednostavno protivi ratu”, što predstavlja značajno curenje informacija pri čemu republikanci koordiniraju televizijske nastupe kako bi upozorili na utjecaj skupog rata na šanse stranke na međuizborima u novembru.

Mnogi potiču Trumpa da proglasi pobjedu i odustane od daljnjih napada. Prema New York Timesu, Rubio i Hegseth predstavili su skretnice koje bi mogle omogućiti brzo povlačenje, koristeći istupe u medijima kako bi istaknuli tri zasebna ratna cilja koja su očito već postignuta: uništenje iranske mornarice, raketnog arsenala i vojnih proizvodnih pogona.

Ostaje za vidjeti hoće li predsjednik zagristi taj mamac. Kao i uvijek, ostavio si je puno manevarskog prostora. Prije tri dana Trump je rekao da će rat završiti „kada on to osjeti u kostima“, što je u suprotnosti od izjava da je rat „već praktički gotov“.

Trump ne pokazuje znakove uzmicanja

No, u posljednje vrijeme Trump je naznačio da bi mogao udvostručiti napore umjesto da prihvati strateški poraz. Njegov plan poticanja kurdskog ustanka propao je. Imenovanjem sina pokojnog ajatolaha, Mojtabe, za novog vrhovnog vođu, režim ne pokazuje znakove pokoravanja njegovoj volji.

Nikakve su šanse da će će američki saveznici, uključujući Francusku, Južnu Koreju, Japan i Ujedinjeno Kraljevstvo, pristati na njegov zahtjev za ratnim brodovima kako bi ponovno otvorili tjesnac. Na kraju, nije isključeno da će Trump, u pokušaju da stekne utjecaj na režim, narediti kopnenu invaziju na otok Hark, gdje se nalazi izvozni terminal za 90 posto iranske nafte.

Nezamislivo se već puno puta dogodilo. Pozdravljajući predsjednikovu odluku o napadu na vojne objekte na otoku, američki senator, Trumpu bliski Lindsey Graham, rekao je da „onaj ko kontrolira“ taj otok „kontrolira sudbinu ovog rata“. Zlokobno je završio riječima „Semper Fi“, službenim geslom američkih marinaca.

Pogrešna navigacija

Trump ne bi bio prvi američki predsjednik koji bi radije prihvatio dugotrajan, krvavi rat nego da ga ponizi strana inferiorna vojska.

„SAD! SAD!“ skandirala je gomila dok je napuštao svečanost za prikupljanje sredstava u Mar-a-Lagu za djecu koja su prerano izašla iz udomiteljske brige. U roku od nekoliko sati, projektil Tomahawk vjerovatno ispaljen s američkog ratnog broda pogodio je djevojačku školu, pri čemu je poginulo više od 170 ljudi, uglavnom djece.

Trump nije htio priznati grešku. Rekao je da je projektil možda ispalila iranska vojska. Pitanje ko je lansirao projektil jedna je stvar. No važnije je kako će se nositi s ratom koji sve više izmiče kontroli, prenosi Telegram.hr.