„Kada bih putovao bilo gdje po svijetu, svugdje sam bio Jugoslaven. Kada sam putovao po Jugoslaviji, bio sam Bosanac, a kada sam putovao po Bosni, uvijek sam bio Sarajlija. Na ulicama Sarajeva, uvijek sam bio Jaki ili Jakica – i tako su me i zvali, tako su me i znali“, započeo je gost ovosedmičnog Art kvart razgovora.

Malo je ličnosti u našem javnom prostoru koje obuhvataju toliko različitih slojeva. Jedna od neprepoznatljivijih ličnosti bh. političkog, društvenog, religijskog i kulturnog života. Svjedok i učesnik vremena koja su značajno obilježila naše društvo i dugogodišnji predsjednik Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini. Njegovo djelovanje kroz decenije svjedoči o važnosti dijaloga i pamćenja, otvara pitanja identiteta, zajednice i odgovornosti. Gost Art kvart razgovora na FTV-u bio je Jakob Finci.

U Sarajevu su svi imali svoj nadimak po kojem su poznati, kazao je, i u Sarajevu se nikada nije pitalo koje si nacionalnosti, niti vjeroispovjesti. Prisjetio se dječijeg igranja na ulicama Sarajeva. Kako kaže, tokom igre, neko bi samo donio kolače ili šarena jaja i kazao „Meni je danas praznik“.

„Mi kažemo „Hvala ti, sretan praznik!“ i pojedemo kolač. Ili donesu šarena jaja, pa tucamo jaja i opet čestitamo praznik, ne znajući ni zašto, ni kako se to dešava“, prisjetio se Finci te istakao: „Sada je to opet postalo jedno od prvih pitanja kod upoznavanja, ono što se inače u svijetu ne pita - ni koje si nacionalnosti, koje si vjere, ni za koju stranku glasaš“.

Ljudi na Balkanu se međusobno jako dobro razumiju i slažu, kazao je, te naglasio kako su samo 'žrtve političara koje biraju'.

Sarajevo – drugo i drugačije

Kako kaže, jedan od prvih u svojoj porodici koji nije rođen u Sarajevu, Jakob Finci je ipak određen Sarajevom – ovaj grad je njegov život. Odlazio je na razna putovanja, ali se s radošću uvijek vraćao Sarajevu.

„Mislim da je Sarajevo svima nama dalo šansu da upoznamo druge i drugačije i ne znajući da su oni drugi. Jednostavno svi su nam to bili poznanici, prijatelji, komšije i onda se iznenadite kada vam neko kaže: „Znaš, on je pripadnik te i te vjerske zajednice“ ili neke manjinske grupe koje žive u ovom gradu, a „ko bi rekao, a tako fin čovjek“ - kao da su to neki drugi ljudi koji nisu fini, samo su oni naši nama fini, a ovi ostali nas prijatno iznenade kada ih upoznamo. Međutim, mislim da nije nikad bilo takvih podjela“, zaključio je Finci.

Emerik Blum

Sretna okolnost, koja se neće skoro ponoviti - da postoji čovjek kao Emerik Blum u Sarajevu, kazao je Finci.

„Napravio je čudo u jednoj zemlji u kojoj niko nije vjerovao da može da postoji takav jedan industrijski gigant kakav je bio Energoinvest“, rekao je prisjećajući se vremena provedenog u Energoinvestu. Kolektiv je bio važan, svi su brinuli jedni za druge i ta 'briga o ljudima' je bila najveći uspijeh Bluma i Energoinvesta, naglasio je.

Zimske olimpijske igre

S obzirom na to da se nije bavio sportovima na ledu, odlučio se za Bob stazu i ubrzo postao međunarodni Bob sudija.

„Vidio sam da je to jedan lijep sport, koji je opasan i atraktivan“, rekao je.

Dobro organizovane olimpijske igre i posebno sjećanje i doživljaj.

„Svako u životu ima jedan lijep san koji je sanjao, dosanjao i doživio. Ja sam imao tu sreću da doživim Sarajevsku zimsku olimpijadu i da evo i četrdeset i više godina od nje, pamtim je uvijek sa radošću i veseljem se sjetim svega što se dešavalo u tim januarskim i februarskim vremenima 1984.“

'Loši smo đaci'

Govoreći o aktuelnim dešavanjima u svijetu, ubijanju, smrti i patnji, Finci je ocijenio da 'iz historije nismo ništa naučili'.

„Mi se sjećamo historije, neke stvari se pamte i imamo parolu da pamtimo. Međutim, istovremeno to ne primjenjujemo u praksi.“

„Dok je svijeta i vijeka, čini mi se da nikada neće biti vječnog mira. Mada sve naše vjerske zajednice propagiraju mir, da sve one imaju to kao svoj glavni slogan. Pozdrav kod Jevreja je 'Šalom' što znači mir i jednostavno sve to stoji u knjigama, ali mi smo, čini se, loši đaci i zbog toga smo dužni da uvijek platimo ponovo cijenu“, objasnio je.