"Iran je uglavnom isporučivao svoju naftu Kini. Ako Kina ostane bez te nafte, onda to više nije sukob Irana i Amerike nego može postati sukob Kine i Amerike. Blokada na blokadu možda je nešto do sada nepoznato u svijetu. Iran je koristio Hormuz za prolaz svojih i prijateljskih brodova, a ostalima zabranjivao. Sada, kada su Amerikanci zaustavili iranske brodove, to bi mogao biti element koji će ih približiti u razgovorima o mogućem miru. Nadam se da bi tjesnac uskoro mogao biti otvoren za sve brodove, tenzije oko nafte su malo popustile, cijene su počele padati", kaže u Briefingu Jutarnjeg lista stručnjak za energetiku, poduzetnik i bivši hrvatski ministar gospodarstva Davor Štern koji očekuje dodatni pad cijena. Ako Hormuz duže vrijeme ostane zatvoren, nema, dodaje, granice do koje cijene nafte mogu rasti.

„Ne znamo razmjere štete. Iran je gađao praktički sve zemlje Zaljeva. Oštećen je i naftovod u Saudijskoj Arabiji koji povezuje Perzijski zaljev s Crvenim morem. Posljedice će se osjećati dok se ne popravi. Nadu daje naftovod koji iz Irana preko Iraka vodi do Sirije skroz do Mediterana. Još ne znamo tko vlada nekim dijelovima Sirije i taj naftovod nije u funkciji, ali bi se trebalo ozbiljno razmisliti o njegovoj revitalizaciji”, govori Štern.

„Ne bliži se dan kada će Europa opet kupovati naftu od Rusije iako bi to bilo logično. Najbliža tome je Njemačka koja trpi najveće posljedice sankcija prema Rusiji. Industrija joj je posustala zbog visokih cijena energije. Ide se prema postizanju mira između Rusije i Ukrajine i, ako do toga dođe, brzo će se ukinuti sankcije na ruske energente i nestat će europski narativ protiv energije s Istoka jer je to pucanje u vlastitu nogu. Razočarala me Europa iako sam bio veliki pristalica ulaska Hrvatske u EU. Način funkcioniranja Europske unije nije dobar i mora se mijenjati. Europa je apsolutno razjedinjena i zato se urušava, EU nema vodstvo nego svaka zemlja ima svoj stav o svjetskim problemima”, naglašava Štern. Smatra da nema razloga da u Hrvatskoj dođe do nestašica energenata jer imamo vlastite nafte za 20 posto svojih potreba i plina za 30 posto. Ina je, kaže, zapustila istraživanja i domaću proizvodnju, ali imamo naftnu luku i velika skladišta na Krku, kao i rafineriju, pa nema razloga za nestašice.

„Hrvatska bi trebala imati i dovoljno avionskog goriva, ali problem je povratak jer, ako vi iz Zagreba nekamo odletite, a tamo nema goriva za povratak, onda ste u nezgodnoj situaciji, sličnoj onoj u kojoj su se našli naši turisti u Dubaiju i Abu Dabiju na početku napada. Hrvatska ih je vratila kući i to platila 850.000 eura. Pitam se jesu li ti ljudi to platili? Ako su imali novac ići tamo turistički, zašto bih ja plaćao njihov povratak”, komentira Štern. Ne vjeruje da će Iran brodovima naplaćivati prolaz kroz Hormuški tjesnac jer bi to bilo piratstvo, budući da su to slobodne međunarodne vode. To bi, dodaje, bilo kao da Hrvatska naplaćuje ulaz u Jadransko more. Tvrdi da se ratna odšteta ne može naplatiti, kao što se ratna stradanja ljudi ne mogu nikako kompenzirati.

„U Libanonu se događa nova Gaza. Kao što Izrael gađa Libanon, tako i Libanon gađa Izrael. Sjever Izraela je pod danonoćnom paljbom Hezbolaha na koji libanonska država ne može utjecati i onda je pitanje kakva je to država. Ako libanonska vlada bude imala snage zauzdati Hezbolah od daljnjih napada, onda Izrael više neće napadati Libanon. Samo Iran može utjecati na Hezbolah. Iran je vladar tog područja i sada je i Amerika shvatila da on nije lak plijen i počela ga je više uvažavati. Dok su druge naftom bogate arapske zemlje gradile nebodere, Iran se bavio svojom misijom uništenja Izraela. I Izrael radi što ne bi smio, gradi naselja na Zapadnoj obali, tjera Palestince iz svojih domova”, komentira Štern. Podržava Vladine mjere za smanjenje cijena goriva. Podsjeća da je 90-ih godina, usprkos znatnim promjenama u cijenama nafte, cijena litre benzina bila fiksirana na 4,3 kune, na čemu je Ina gubila novac, ali je Tuđmanov stav bio da se mora očuvati socijalni status stanovništva.

„Djelomično je tako nešto moguće i danas. Europi nedostaje nekih derivata jer je provodila zelene politike i zatvorila neke rafinerije. Mađarskoj je jeftinije uvoziti i prerađivati rusku naftu. I ja bih to radio na njihovom mjestu. Mađarska će se i dalje truditi dobivati rusku naftu. Ne vidim razlog zašto bi hrvatska država trebala preuzeti većinski paket dionica u Ini jer i danas u rukama ima instrumente kojima može upravljati Inom na jedan drugi način. MOL nema upravljačka prava. Dobio ih je kroz kriminalnu radnju, ali nije pokazao da ima 51 posto vlasništva. Hrvatska Vlada bi tu trebala biti rigoroznija i preuzeti upravljanje Inom, pogotovo u ovoj situaciji. Imamo rafineriju na svom teritoriju i ne smijemo ovisiti o volji nekoga u Budimpešti hoćemo li imati goriva. No, mi smo godinama predmet raznih ucjena. Mađarska je blokirala ulazak Hrvatske u OECD. Time nam MOL i Mađarska nameću svoju volju”, ističe Štern koji smatra da Zsolt Hernadi uskoro neće biti predsjednik uprave MOL Grupe, nakon čega će i Hrvatskoj biti lakše razgovarati s MOL-om o odnosima u Ini. Tvrdi da je Ina izgubila važnost koju je imala i njezino oživljavanje je nemoguće, no zato bi trebalo osnovati novu energetsku kompaniju. Zaključuje da možemo očekivati poskupljenje hrane i niza drugih proizvoda jer cijene rastu u cijelom svijetu, što će značiti i povećanje inflacije koje će se osjetiti na standardu građana.

„Vrlo je realno i da će doći do ekonomske krize i gubitka radnih mjesta, pogotovo s obzirom na razvoj umjetne inteligencije. Nisu realni zahtjevi sindikata da se medijalna plaća poveća na 2200 eura. Ti ljudi govore bez ikakve odgovornosti i ekonomske osnove”, poručuje Štern.