U Bosni i Hercegovini sada već svakodnevno čujemo da će stranke sa hrvatskim predznakom tražiti formiranje trećeg entiteta, pozivajući se na dugogodišnje ignoriranje zahtjeva za izmjenama Izbornog zakona kojim bi se garantirala uspostava "legitimnog predstavljanja". Zajednička je namjera obje strane hrvatskih stranaka, i pozicije i opozicije da u situaciji u kojoj oni procjenjuju da je volja hrvatskoga naroda "izigrana", krenu u proces ustavnih promjena u našoj zemlji, piše Stav.ba.

Budući da se takvi zahtjevi temelje prvenstveno na predikciji da će član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskoga naroda biti izabran nehrvatskim glasovima iz entiteta Federacija BiH, te da za sada situacija u pogledu izbora kandidata ostaje neizvjesna zbog činjenice da oni ponuđeni u javnom prostoru ne posjeduju načelnu sposobnost masovne mobilizacije glasačkog tijela, jasno je kamo su razne lijepo upakovane političke prijetnje upućene.

Predstavnici stranaka hrvatske Petorke već plasiraju namjere da će njihovi predstavnici u zakonodavnoj vlasti, nakon okončanja ovogodišnjih Općih izbora krenuti u proces koji bi omogućavanjem izmjena Ustava Bosne i Hercegovine doveo do federalizacije države.

Jednostavno rečeno, ako kandidat građanske opcije bude izabran u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine - slijedi izmjena strukture države. Ili je to barem namjera.

Petorka takve zahtjeve hrabro temelji na pretpostavci da će nakon izbora biti faktor bez kojega se neće moći formirati vlast kako na nivou Federacije BiH, tako ni na državnom. HDZ BiH također stoji na tom stajalištu, samo iz drugih motiva, iako ostaje nejasno šta o novom ustavnom uređenju države misle njihovi duetski partneri iz vlasti - SNSD, budući da bi se navodni zahtjev temeljio i na činjenici da je 33% zemlje administrativnog dijela RS u vlasništvu Hrvata.

Izborni zakon tako ostaje, iako odveć naporna politička platforma, uslov bez kojega se sa hrvatskim strankama očigledno ne može dalje.

Građani u našoj zemlji predugo slušaju priče o tome kako su zauvijek osuđeni na glasanje za predstavnike vlastitog etničkog korpusa, pa im se redovno serviraju teze o eventualnom razvoju događaja na način koji će zakondavno cementirati ono što su bili ratni ciljevi politika u Bosni i Hercegovini 90-ih. HDZ i Petorka u tom su smislu jednaki.

Idući tako daleko da se u svojim narativima služe i supstratima principa "krvi i tla", nacionalističke ideologije utkane u političke programe tih stranka, zahtjevaju da vlasništvo nad zemljom doslovno bude reflektiran u mandatima, stvarajući ako ne faktički zaokruženu, onda svakako virtuelnu verziju trećeg entiteta u BiH. Namjera je da se u postizbornom periodu politički pritisak izvrši na način da predstavnici izvršne vlasti ostanu u tehničkom mandatu, sve dok novi saziv državnog parlamenta ne usvoji ono što hrvatske stranke smatraju da je nužno, bez obzira koliko to trajalo.

Takva strategija nije samo pregovaračka taktika, već do sada najkonkretniji i institucionalno najotvoreniji pokušaj redefiniranja političkog sistema Bosne i Hercegovine kroz mehanizme blokade i uslovljavanja. Izborni rezultat će zapravo služiti kao okidač za institucionalnu krizu koja bi trebala proizvesti ustupke u ustavnom poretku. Mnogo je problema s takvim planom, među kojima je važan i onaj kojim se normalizira praksa da institucije rade pod pritiskom. 

Pitanje "trećeg entiteta" ponovno je ključna komponenta sukoba stranaka koje se s jedne strane zalažu za etnički, s druge za građanski koncept države, a koje se natječu za poziciju člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Ishod plana Petorke svakako neće zavisiti samo od izbornih rezultata, nego i od kapaciteta institucija da se odupru u situaciji kada i međunarodni akteri ne mogu i ne žele učiniti mnogo kako bi ograničili politiku permanentne krize.