Toplo i vlažno proljetno vrijeme idealno je za male nametnike. Jer, kao i ljudi, krpelji obožavaju šume i skrivene puteljke.

Iako većina prođe bez posljedica, zaraženi krpelj može biti krajnje opasan.

Kad duže vrijeme boravimo na otvorenom, čak i ako su nam ruke i noge prekrivene odjećom, krpelj se može uhvatiti za kožu, a to nije nimalo ugodan osjećaj.

Ljekari ističu kako nije svaki krpelj opasan već samo oni insekti koji su zaraženi. Od bolesti koje prenose krpelji su najčešće Lyme borelioza i krpeljni meningoencefalitis, a rjeđe tularemija, mediteranska pjegava groznica, anaplazmoza, babezioza, erlihioza, što je uvjetovano prirodnim staništem prenosioca – krpelja s pogodnim uvjetima za njihovo razmnožavanje.

"Ako ste uočili krpelja na koži važno ga je ukloniti što prije – rizik od infekcije je veći što je krpelj duže pričvršćen. Lakše ga je odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda.

Operite ruke, pincetu prebrišite antiseptikom i krpelja odmah izvadite pincetom (sami ili neko od vaših ukućana) zahvaćajući ga što bliže glavici, uz kožu i laganim ga povlačenjem izvucite iz kože, a na kožu primijenite antiseptik.

Krpelja nemojte ničim premazivati (alkoholom, kremom, uljem, lakom za nokte, petrolejem ni sl) niti “paliti” plamenom, ne povlačite ga naglo, ne stiskajte niti gnječite, jer se on zbog toga grči i pojačano izlučuje veće količine sekreta i, ako je krpelj zaražen, uzročnika bolesti u ljudsko tijelo, pa se tako lakše prenese zaraza. Ljekaru se ne trebate javljati, osim ako se nakon ugriza krpelja u roku od četiri sedmice (najčešće kroz 7 dana) pojavi osip (crvenilo kože prstenastog do ovalnog oblika koje blijedi u sredini, erithema migrans) ili povišena temperatura i groznica.

Pojava osipa i/ili temperature i groznice najvjerovatnije je odraz bakterijske infekcije bakterijom (borrelia burgdorferi) koja se uspješno liječi antibiotikom.