Dok američki predsjednik Donald Trump tvrdi da postoje naznake nereda u iranskom ratnom vodstvu, čini se da jedan ključni igrač gomila značajan utjecaj koji bi mogao oblikovati položaj Islamske Republike i na bojnom polju i za pregovaračkim stolom.

Vjerovatno se ne radi o osobi koju bi Bijela kuća željela vidjeti na čelu. Iako je ajatolah Mojtaba Khamenei preuzeo dužnost vrhovnog vođe nakon ubistva svog oca, a predsjednik parlamenta Mohammad Baqer Qalibaf preuzeo centralnu ulogu u pregovorima, uspon brigadnog generala Ahmada Vahidija mogao bi se pokazati najznačajnijom od svih promjena unutar složene iranske dinamike moći, piše Newsweek.

Uspon ključnog generala

Vahidi je imenovan zapovjednikom Korpusa čuvara islamske revolucije (IRGC) nakon ubistva njegovog prethodnika, Mohammada Pakpoura, u početnoj fazi američko-izraelskog rata protiv Irana prije dva mjeseca.

Foto: EPA

To je položaj koji ga čini glavnom metom, s obzirom na to da je Pakpour preuzeo tu ulogu tek nakon što je Izrael ubio bivšeg šefa IRGC-a Hosseina Salamija tokom Dvanaestodnevnog rata u junu prošle godine.

No, Vahidijeve kvalifikacije su jedinstvene. Osim što je prethodno služio kao zamjenik zapovjednika IRGC-a, ministar unutrašnjih poslova u vladi bivšeg predsjednika Ebrahima Raisija i ministar odbrane pod bivšim predsjednikom Mahmudom Ahmadinedžadom, Vahidi je bio i osnivač elitnih snaga Quds, koje je kasnije vodio general-pukovnik Qasem Soleimani do svoje smrti u američkom napadu 2020. godine, koji je naredio Trump.

Danas, dok se Islamska Republika suočava s najozbiljnijim testom od iransko-iračkog rata 1980-ih, tokom kojeg su i nastali IRGC i snage Quds, "Ahmad Vahidi je taj koji vuče konce", rekao je za Newsweek Kamran Bokhari, strateški analitičar i viši saradnik u Vijeću za politiku Bliskog istoka, koji je opsežno pisao o unutrašnjoj evoluciji iranskog vodstva.

Čovjek iz sjene

Soleimanija su tokom njegovog 21-godišnjeg mandata na čelu snaga Quds često nazivali "zapovjednikom iz sjene". Taj je nadimak zaslužio zbog opsežne karijere u provođenju tajnih operacija u inostranstvu, od pomaganja milicijama u napadima na američke trupe u Iraku i podržavanja Hezbollaha protiv Izraela do borbe protiv pobunjenika i džihadista, uključujući Islamsku državu (ISIL), u Iraku i Siriji.

Ipak, Soleimani je s vremenom postao svojevrsna zvijezda, a njegova javna prepoznatljivost pokazala se kobnom kada se Trump odlučio na potez bez presedana i naredio njegovo ubistvo tokom posjete Iraku u januaru 2020. godine.

Vahidi je također dobro poznat Zapadu – za njim je 2007. izdata Interpolova crvena potjernica, a 2010. su mu uvedene američke sankcije zbog navodne uloge u smrtonosnom bombaškom napadu na židovski centar u Argentini 1994. godine. Vahidi je od tada bio podložan daljnjim sankcijama SAD-a i Evropske unije, iako to nije usporilo njegovu karijeru u Iranu.

Govoreći prošle sedmice u Buenos Airesu, podsekretar za kontrolu naoružanja i međunarodnu sigurnost Thomas DiNanno spomenuo je Vahidijevu navodnu ulogu u bombaškom napadu na centar Asociación Mutual Israelita Argentina 1994. i u eksploziji 1992. koja je ciljala izraelsku ambasadu, također u argentinskoj prijestolnici.

DiNanno je Vahidijevo unapređenje na čelo IRGC-a nazvao "jasnim dokazom da je IRGC strana teroristička organizacija i potvrdom uloge Irana kao dugogodišnjeg državnog sponzora terorizma".

Bonapartistička figura?

Uprkos svojim javnim funkcijama, Vahidi ostaje zagonetka. Njegova sposobnost da se uspinje unutar formalnih struktura moći, stvara veze zasnovane na tehnokratskom, a ne ličnom vodstvu, te da zadrži nizak međunarodni profil pokazala se posebno impresivnom.

Bokhari, koji je i viši direktor na institutu New Lines u Washingtonu, kratko se susreo s Vahidijem na marginama jedne konferencije u Teheranu prije 15 godina, opisujući ga kao iznenađujuće angažovanog sagovornika koji tečno govori engleski.

Također je povukao naizgled nevjerovatnu paralelu između Vahidija i pretposljednjeg iranskog monarha, Reze Shaha Pahlavija, koji je preuzeo vlast kao zapovjednik moćne Perzijske kozačke brigade između 1921. i 1925. godine. Poput Pahlavija, primijetio je Bokhari, Vahidi "je čovjek sistema" i mogao bi ga na kraju preoblikovati, ako uspije preživjeti sukob.

"Koliko znamo, sutra ga može pogoditi zračni udar i više ga neće biti. Ali čini se kao tip osobe koja bi željela postati ta bonapartistička figura o kojoj svi govore", rekao je Bokhari. "Ne može to sam. Postojat će centri moći. Mislim da on trenutno konsoliduje moć, a od kontakata s terena čujem da ima izražene lične ambicije."

Vahidijev uspon također označava ubrzanje dugotrajne evolucije unutar Islamske Republike. Još tokom kasnijih godina pokojnog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Khameneija, moć se tiho delegirala na druga područja, uključujući IRGC i iranske konvencionalne oružane snage, poznate kao Artesh. "Čuvari su donosili odluke mnogo prije ovog rata. Sada je to postao de facto položaj, jer nema vrhovnog vođe", rekao je Bokhari. "I to stalno govorim jer mislim da je Mojtaba Khamenei u najboljem slučaju nominalni vrhovni vođa. Čak i da nije bio ranjen, ne bi imao utjecaj kakav je uživao njegov otac, jer je na kraju krajeva samo vodio ured svog oca."

Trumpov "najgori scenario"

Annika Ganzeveld, voditeljica portfelja za Bliski istok u projektu Critical Threats pri Američkom poduzetničkom institutu, tvrdi da je odsustvo novog iranskog vrhovnog vođe, čija je javna uloga od imenovanja prošlog mjeseca ograničena na pisane izjave, samo pomoglo Vahidijevoj konsolidaciji moći.

"Odsustvo vrhovnog vođe koji bi posredovao među frakcijama režima i djelovao kao konačni autoritet u donošenju odluka vjerovatno je doprinijelo Vahidijevom usponu unutar režima", rekla je Ganzeveld za Newsweek.

Čak i ako je Trump često tvrdio da je u Iranu postignuta "promjena režima", rano u sukobu priznao je rizik od stvaranja novog vodstva koje bi i dalje bilo u suprotnosti s američkim interesima.

"Valjda bi najgori scenario bio da mi to odradimo, a onda vlast preuzme neko jednako loš kao onaj prije, je l' tako? To se može dogoditi. Ne želimo da se to dogodi. To bi vjerovatno bilo najgore", rekao je Trump prošlog mjeseca, samo nekoliko dana nakon početka rata.

Prepreka pregovorima

Ta se stvarnost možda i ostvaruje, pogotovo jer se čini da je Vahidi počeo okupljati vlastiti "unutrašnji krug", koji uključuje i sekretara Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Mohammada Baqera Zolghadra, navodi Ganzeveld.

Zolghadr je preuzeo utjecajnu poziciju prošlog mjeseca nakon izraelskog ubistva njegovog prethodnika, Alija Larijanija, za kojeg se vjerovalo da je drugi čovjek u zapovjednom lancu. Sada se čini da Vahidijeva klika "dominira u donošenju odluka režima", rekla je Ganzeveld, što komplikuje potragu za sporazumom između Washingtona i Teherana.

"Vahidi i njemu bliski čelnici IRGC-a čini se da su marginalizovali pragmatičnije zvaničnike, poput šefa iranske pregovaračke delegacije, predsjednika parlamenta Mohammada Baqera Qalibafa i ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija, koji su pokazali veću otvorenost za kompromis sa SAD-om", rekla je Ganzeveld. "Vahidi, nasuprot tome, nije pokazao nikakvu spremnost da popusti pred ključnim američkim zahtjevima vezanim uz iranski nuklearni program i Hormuški tjesnac."

Kolektivno vodstvo petorice

Foto: EPA

Ipak, Vahidi nije sam u borbi za vlast. Ali Alfoneh, viši saradnik na Institutu za države Arapskog zaljeva, opisao je "kolektivno vodstvo petorice" u kojem "glavna linija podjele prolazi između izabranih zvaničnika – predsjednika Masouda Pezeshkiana i predsjednika parlamenta Mohammada Baqera Qalibafa – i neizabranih aktera: šefa pravosuđa Gholam-Hossein Mohseni-Ejeija, predstavnika IRGC-a, bilo bivšeg zapovjednika Mohsena Rezaija ili sadašnjeg zapovjednika Vahidija, te neidentifikovanog predstavnika regularne vojske."

Linija podjele je važna, rekao je Alfoneh za Newsweek, jer "izabrani zvaničnici teže razmišljati o ponovnom izboru i osjetljiviji su na težak položaj stanovništva, dok su neizabrani zvaničnici skloniji prihvatiti poteškoće za javnost." Od tih figura, i Qalibafa i Vahidija svrstao je među "strateški najsposobnije pojedince" sistema, nazivajući ih obojicu "pragmatičnim operativcima".

Podjela moći umjesto državnog udara

Vahidi, štaviše, navodno ima historiju saradnje s CIA-om i izraelskim Mossadom još 1980-ih u aferi Iran-Contra. S druge strane, Trump je izrazio jasnu sklonost prema Qalibafu, bivšem zapovjedniku zračnih snaga IRGC-a i gradonačelniku Teherana.

Uprkos Vahidijevim prednostima, malo ko očekuje otvoreno preuzimanje vlasti od strane IRGC-a, koji tradicionalno preferira održavati privid da nije direktno upleten u iranske poslove.

"Ni on ni IRGC kao institucija ne čine se sklonima izvođenju državnog udara i preuzimanju pune odgovornosti za upravljanje državom pod teškim pritiskom", rekao je Alfoneh. "Iz perspektive IRGC-a, aranžman podjele vlasti s civilnim figurama poput Qalibafa je poželjniji: omogućava Čuvarima da dominiraju strateškim odlukama, dok civili preuzimaju javnu krivicu za neuspjehe režima."

Pojavili su se neki znakovi neslaganja, ali čak i niz istaknutih konzervativnih izvora u zemlji upozorio je protiv potpirivanja "unutrašnjih sukoba" koje je Trump prizivao, pri čemu se većina zalaže za diplomatski put.

Iako rivalstva nedvojbeno postoje, Alfoneh tvrdi da Trumpovo često spominjanje pukotina u iranskom vodstvu više govori o problemima Bijele kuće. "Egzistencijalna prijetnja koju predstavljaju Izrael i Sjedinjene Države potaknula je koheziju, a ne podjelu među iranskim čelnicima", rekao je Alfoneh.

"Tvrdnje predsjednika Trumpa o vakuumu moći i neodlučnosti u Teheranu više govore o neredu u Washingtonu nego o stvarnosti u Iranu. Njegove tvrdnje da se režim već promijenio odražavaju nesposobnost da se svijet vidi onakvim kakav jeste, a ne onakvim kakvim ga on želi vidjeti."