Njemački kancelar Friedrich Merz otvoreno je ušao u sukob s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, pokrenuvši lanac reakcija koji već ima konkretne posljedice – uključujući najave o povlačenju dijela američkih snaga iz Njemačke. Taj potez označava kraj dotadašnje strategije europskih lidera koji su izbjegavali direktne sukobe s Washingtonom i otvara pitanje koliko daleko ovaj zaokret može ići.

Zašto je Merz promijenio ton

Do nedavno, europski lideri igrali su drugačiju igru: javno smiravanje, formalno slaganje i izbjegavanje otvorenog konflikta. Računica je bila da će se radikalne ideje iz Washingtona zaustaviti unutar američkog sistema, dok će političke promjene u SAD-u s vremenom smanjiti utjecaj aktuelne administracije. Merz je odlučio prekinuti tu praksu. Sve je počelo kritikama američke politike prema Iranu, kada je kancelar doveo u pitanje postojanje jasne strategije i ukazao na problem ulaska u složene situacije bez plana za izlazak. Zatim je otišao korak dalje, ocijenivši da postupci Washingtona ostavljaju dojam slabosti na međunarodnoj sceni.

Odgovor Trumpa bio je direktan i osoban: uz kritiku stavova njemačkog kancelara stigle su i poruke o slabostima njemačke ekonomije te nagovještaj smanjenja američkog vojnog prisustva u Njemačkoj. U zemlji se trenutno nalazi oko 35.000 američkih vojnika zajedno s ključnim komandnim strukturama za Europu, a već se razmatra povlačenje oko 5.000 pripadnika.

Zašto baš sada? Jedan dio odgovora leži u procjeni da politička snaga američkog predsjednika slabi. Sve češće se govori o padu podrške i promjeni raspoloženja, kako u SAD-u tako i u Europi. No postoji i drugi, možda važniji razlog – unutarnji. Ekonomski problemi u Njemačkoj traju već godinama: industrija slabi, tržišta se smanjuju, rast stagnira. Prognoze za 2026. godinu dodatno su snižene, a istovremeno rastu izdaci za vojnu modernizaciju, što dodatno opterećuje finansije. Merz se trenutno nalazi na dnu ljestvice popularnosti, čak i među vlastitim biračima. U takvoj situaciji, kritika Washingtona dobiva i unutarnju funkciju – pokušaj da se ublaži pritisak na domaćem terenu.

Borba za europsko vodstvo

Postoji i širi strateški cilj. Merz očito pokušava zauzeti poziciju lidera unutar europskog prostora u trenutku kada se traži nova ravnoteža, ulazeći time u direktnu konkurenciju s Brusselsom i strukturama koje vode glavnu riječ u europskim institucijama. Kritike birokratije i zahtjevi za reformama nisu slučajni – dio su šire borbe za utjecaj. Poruka je jasna: Europa mora smanjiti zavisnost i zauzeti samostalniji kurs.

Međutim, realnost je složenija. Bez šire podrške unutar Europske unije, takva ambicija ostaje ograničena. Međuzavisnost između Njemačke i SAD-a ostaje snažna, posebno u sigurnosnom i ekonomskom smislu, a Njemačka sama teško može voditi dugotrajan spor s Washingtonom bez posljedica. Kao jedina održiva opcija nameće se pokušaj okupljanja šireg europskog bloka – što pak zahtijeva kompromis i saradnju upravo s onim strukturama s kojima je Merz već ušao u spor. U takvom okruženju, svaki naredni potez nosi rizik, ali i potencijal za redefiniranje odnosa koji su godinama djelovali stabilno.

Izvor: webtribune.rs