Grupa demokrata u Predstavničkom domu poziva Trumpovu administraciju da javno prizna neprijavljeni program nuklearnog oružja Izraela. Ovaj potez bi značio napuštanje decenija američke politike, ali bi potvrdio ono što je javna tajna među obavještajnim zvaničnicima još od kasnih 1960-ih.

U pismu državnom sekretaru Marcu Rubiju, do kojeg je došao The Washington Post, više od dvadeset zakonodavaca, predvođenih zastupnikom Joaquinom Castrom (Teksas), navodi da je šutnja Washingtona o ovom programu neodbranjiva usred rata u Iranu i akutne prijetnje od vojne eskalacije.

„Rizici od pogrešne procjene, eskalacije i upotrebe nuklearnog oružja u ovom okruženju nisu teoretski“, napisali su zakonodavci. „Kongres ima ustavnu odgovornost da bude u potpunosti informisan o nuklearnoj ravnoteži na Bliskom istoku, riziku od eskalacije bilo koje strane u ovom sukobu, te o planiranju i vanrednim mjerama administracije za takve scenarije.“

„Vjerujemo da nismo dobili te informacije“, dodali su zakonodavci.

Zabrinutost zbog nuklearne eskalacije dijele i pojedinci unutar Trumpove administracije, koji kažu da izraelske „crvene linije“ možda nisu adekvatno shvaćene, navode zvaničnici američke administracije koji su govorili pod uslovom anonimnosti.

Politika nuklearne dvosmislenosti

Izrael ne priznaje svoj program nuklearnog oružja — izgrađen u tajnosti počevši od kasnih 1950-ih — i nema javno objavljenu doktrinu o tome kako bi mogao koristiti takvo oružje.

Pismo je najnoviji znak promjene u pristupu Demokratske stranke Izraelu usred rastuće frustracije zbog ubijanja civila u Gazi, na Zapadnoj obali i u Libanu, kao i zbog visokoprofilnog lobiranja Izraela u Washingtonu za rat u Iranu.

Avner Cohen, vodeći historičar izraelskog nuklearnog programa, izjavio je da ovo pismo ruši tabu koji traje više od pola vijeka. „Ovo je nešto što se ljudi ranije nisu usuđivali uraditi“, rekao je Cohen, profesor na Institutu za međunarodne studije Middlebury i autor knjige Izrael i bomba. „Čak je i javno postavljanje ovih pitanja odstupanje od dvostranačke (bipartisane) norme.“

Porijeklo američko-izraelske šutnje o nuklearnom pitanju datira iz neformalnog sporazuma između predsjednika Richarda Nixona i izraelske premijerke Golde Meir iz 1969. godine. Tada je Washington praktično prihvatio izraelsku politiku nuklearne dvosmislenosti i pristao da je zaštiti od međunarodnog nadzora.

Pitanje kredibiliteta

Autori pisma tvrde da ova politika sada narušava kredibilitet SAD-a, dok Washington pokušava ograničiti nuklearne programe Irana, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, a da pritom ne priznaje nuklearni program njihovog susjeda Izraela.

„Ne možemo razvijati koherentnu politiku neširenja nuklearnog oružja (non-proliferation) za Bliski istok... dok održavamo politiku službene šutnje o nuklearnim sposobnostima jedne strane koja je centralna u tekućem sukobu“, napisali su zastupnici.

State Department i izraelska vlada nisu odgovorili na upite za komentar. Daryl Kimball, izvršni direktor neprofitne organizacije Arms Control Association, rekao je da je stav Izraela „snažno protiv promjene statusa quo“.

Pritisak za transparentnost

Zastupnik Castro je u intervjuu za Post izjavio da Sjedinjene Države „ne bi trebale odbijati otkrivanje ovih informacija o stranoj državi samo iz kurtoazije kada je ulog toliko velik za naše vojnike, našu ekonomiju i našu zemlju.“

On je istakao da američki zvaničnici otvoreno govore o nuklearnim programima Britanije, Francuske, Indije, Pakistana, Rusije, Sjeverne Koreje i Kine, te da Izrael ne bi trebao biti izuzetak.

Jeremy Shapiro, bivši zvaničnik Obamine administracije, zaključuje da ovaj pritisak demokrata odražava duboko preispitivanje odnosa prema Izraelu koje se trenutno odvija unutar stranke.