Izraelski premijer Benjamin Netanyahu prekinuo je ove sedmice neuobičajeno dugačku šutnju o iranskom sukobu video-izjavom u kojoj je inzistirao da s Donaldom Trumpom ima "punu koordinaciju" i da razgovaraju "gotovo svakodnevno". No iza te fasade sve se glasnije govori o dubokim napetostima između dvojice saveznika — napetostima koje bi, tvrde analitičari, mogle politički uništiti obojicu, piše britanski Guardian.

Netanyahu ubijedio Trumpa u "laki rat" koji je bio sve osim toga

Uvjeravanja da je sve sjajno u američko-izraelskim odnosima uslijedila su nakon tjednima trajućih izvještaja u domaćem tisku da Izrael više nije konzultiran o iranskom sukobu, a još manje o mirovnim pregovorima koje posreduje Pakistan. "Toliko govori o tome koliko je taj odnos sjajan da me to zapravo zabrinjava kolika napetost tamo vlada", kazala je Dahlia Scheindlin, američko-izraelska politička konzultantica i analitičarka javnog mnijenja. "Ne bih se iznenadila — rat očigledno ide jako loše sa svih perspektiva vezanih uz izvorne ciljeve."

Netanyahu je decenijama pokušavao uvjeriti niz američkih predsjednika da se priključe Izraelu u ratu protiv Islamske Republike. Otišao je na neviđene daljine za stranog lidera koji se miješa u američku unutarnju politiku — posebno kada je nastojao potkopati multilateralni nuklearni sporazum s Iranom iz 2015. godine, što je bio ključni vanjskopolitički uspjeh Baracka Obame. Netanyahu je pomogao nagovoriti Trumpa da 2018. izađe iz tog sporazuma, što je zauzvrat dovelo do intenziviranje iranskog nuklearnog programa i gomilanja zaliha visoko obogaćenog urana dovoljnog za desetak nuklearnih bojevih glava.

Prema opsežnim izvještajima u američkom tisku, Netanyahu je i u februaru ove godine bio ključan u uvjeravanju Trumpa da je rat jedino rješenje za iransku prijetnju — i da će se lako dobiti. Alon Pinkas, bivši izraelski diplomat, opisao je kako je Netanyahu iskoristio uspješnu američki akciju u Caracasu — iznenadni upad kojim je zbačen venezuelanski predsjednik Nicolás Maduro — kao argument da će i Iran biti "bezbolno" rješiv. "Rekao mu je: 'Pogledaj što si učinio u Venezueli. Bilo je bezbolno. Bez napora. Prekrasno. Promijenio si režim'", rekao je Pinkas. Uz pomoć direktora Mossada Davida Barnee, Netanyahu je teheranski režim prikazao kao prezreli plod spreman da padne s grane, uvjeravajući Trumpa da mogu zajedno srušiti režim "za tri, četiri dana".

Američki obavještajni i vojni dužnosnici upozoravali su na rizik da Iran napadne američke saveznike u Zaljevu i zatvori Hormuski tjesnac. No Netanyahu — i američki hawks poput ministra odbrane Petea Hegsetha — prevagnuli su s argumentom da su Revolucionarne garde precijenjene i neće imati snage da uzvrate.

Pokazalo se da su pogriješili u svakom pogledu. Iranski narod se nije digao, režim nije pao, Kurdi nisu napali sa sjeverozapada, a Revolucionarne garde uspjele su nanijeti teška oštećenja američkim bazama i zaljevskim monarhijama, zatvoriti Hormuski tjesnac i izazvati globalnu ekonomsku krizu.

Trump javno ukorio Netanyahua, Izrael isključen iz mirovnih pregovora

"Otprilike 30 dana u rat, do kraja marta, bili su vidljivi znakovi da je Trump bio duboko razočaran Netanyahuom", kazao je Pinkas. Predsjednik je prestao spominjati Izrael i Netanyahua u svojim optimističnim javnim izjavama o ratu. Kada su američki pregovarači počeli razgovarati s iranskim sugovornicima i pakistanskim posrednicima uoči objave primirja 8. aprila, Izrael je bio isključen iz tih tokova. Izraelski dužnosnici žalili su se novinarima da su morali koristiti vlastite obavještajne kapacitete kako bi saznali što se uopće događa.

Nakon što je Izrael bombardirao iranski plinsko polje South Pars, Trump je izjavio da je Netanyahuu rekao "da to ne radi". Kada je primirje dogovoreno, Trump je u početku podržao Netanyahuovu interpretaciju da Liban nije obuhvaćen primirjem — a onda se, dok je mir visio o koncu, brzo predomislio i prisilio Izrael da učini isto. "Izrael više neće bombardirati Liban. Zabranile su im to Sjedinjene Američke Države. Dosta je dosta!!!" napisao je Trump 17. aprila na društvenim mrežama — što je predstavljalo presedan u javnom ukoravanju Netanyahua.

Daniel Shapiro, bivši američki ambasador u Izraelu, rekao je da Trump već gleda dalje od Irana prema svom sljedećem velikom izazovu: posjetu Kini 14. maja i ključnom susretu s predsjednikom Xi Jinpingom. "Predsjednik Trump će željeti imati taj rat više-manje iza sebe do odlaska u Peking", kazao je Shapiro. "Inače će se naći u poziciji molitelja koji traži Xijevu pomoć da uvjeri Iran na ustupke — a to je iznimno slaba pozicija kada bi radije htio stabilizirati kinesko-američke ekonomske odnose."

Bivši Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton podsjeća da Netanyahu uvijek može napraviti valove u američkoj politici. "Mislim da je Trump ljubomoran na Netanyahua jer je Netanyahu jedan od rijetkih koji mogu generirati više medijske pažnje od njega", rekao je Bolton, napominjući da Trump unatoč nametnutom primirju "i dalje daje Netanyahuu dosta slobodnih ruku u Libanu."

Pinkas, koji je savjetovao premijere Ehuda Baraka i Šimona Peresa, tvrdi da strateški neuspjeh u iranskom ratu predstavlja presnažno ljepilo da bi ga Trump mogao brzo razriješiti. "Problem koji Trump ima je taj da, ako napadne Netanyahua, ako izrazi svoje razočaranje ili očaj, u suštini priznaje da je bio uvučen u taj rat", kazao je Pinkas, dodajući da će sukob gotovo sigurno štetiti obojici na izborima.

Netanyahu mora raspisati izbore do oktobra, a prema trenutnim anketama ti bi izbori konačno mogli okončati njegovo premijerstvo. Američki izbori su kongresni, ali bi ipak mogli pretvoriti Trumpa u "šepavu patku" barem u unutarnjoj politici.

"Ovo utječe na Netanyahua politički i utječe na Trumpa politički", zaključio je Pinkas. "Drugim riječima — poprilično su se međusobno uništili."