Glavni junaci naše današnje priče su George i Jennie Sodder, supružnici iz američke savezne države Zapadne Virginije.

Oni su doživjeli ono najgore što roditelji mogu zamisliti, gubitak djece. Osim s duševnom boli, bili su prisiljeni suočiti se s paralizirajućom neizvjesnošću: šta se dogodilo njihovim najmilijima, nikada nisu uspjeli otkriti.

Dana 24. decembra 1945. godine, oko 23 sata, dvospratnicu u kojoj su spavali muž i žena te njihovo desetero djece zahvatila je vatra. Širila se nevjerovatnom brzinom.

Majka i otac uspjeli su pobjeći na sigurno sa petero djece, no ostalo petero, dva dječaka i tri djevojčice, netragom su nestali. Bilo bi logično pretpostaviti da ih je progutala vatra, no čini se da nije bilo tako, jer njihovi ostaci nisu pronađeni na zgarištu.

Kad se oporavio od šoka, George Sodder ispričao je istražiteljima da je pokušao spasiti djecu, za koju je pretpostavio da su ostala zarobljena u kući, tako da parkira svoj visoki kamion ispod prozora, no vozilo, iz nekog razloga, nije htjelo upaliti. Njegova supruga je pokušala pozvati pomoć iz prostorije koju još nije bila zahvatila vatra, da bi otkrila kako je telefonska linija prerezana. Sredovječna žena iz susjedstva ispričala je kako je, za vrijeme požara, vidjela kako petero djece Sodderovih prestrašeno proviruje kroz prozor nepoznatog automobila, koji se udaljavao s poprišta velikom brzinom.

Nekoliko dana kasnije, javila se još jedna svjedokinja kazavši da je u blizini mjesta na kojem je odsjela, hotela u Charlestonu, ugledala četvero od petero nestale djece, koje je prepoznala iz novina. Bila su, objasnila je, u društvu dvojice muškaraca i dviju žena, koji su međusobno komunicirali na italijanskom jeziku.

Djevojka se pokušala nježnim glasom obratiti djeci, no stranci, koji su se držali neprijateljski, to joj nisu dopustili.

Slažući dijelove mozaika, obitelj Sodder došla je do zaključka da su njihovi najmiliji oteti. Osim traženja otkupnine, za to je mogao postojati još jedan motiv: natjerati Georgea, italijanskog imigranta, da se pridruži lokalnoj mafijaškoj organizaciji. Istražitelji su bili skloniji zaključku da je otmica bila kazna zbog Georgeovih čestih javnih istupa protiv Mussolinija i italijanske fašističke vlade.

Plakati s fotografijama nestale djece, na kojima su se nalazili njihovi podaci i obavijest o izdašnoj nagradi, bili su postavljeni na Državnoj cesti 16 sve do 1989. godine, kad je Jennie Sodder preminula.

Bilo kako bilo, tajanstveni nestanak petero djece nikada nije razriješen.

(SB)