U samo nekoliko decenija, Maroko je od reprezentacije koja je redovno ispadala u grupnoj fazi Afričkog kupa nacija (AFCON) i nije uspijevala da se kvalifikuje na nekoliko uzastopnih Svjetskih prvenstava, postao tim koji se nalazi među 10 najboljih na FIFA-inoj rang-listi, stigao do polufinala Svjetskog prvenstva u Kataru 2022. godine i smatra se ozbiljnim kandidatom za najveći fudbalski turnir ovog ljeta.

Još impresivnije je to što uspjeh „Atlaskih lavova” nije ograničen samo na seniorsku mušku reprezentaciju, već je prisutan u svim uzrasnim kategorijama i selekcijama.

Maroko je trenutno prvak Afričkog kupa nacija (AFCON) 2025, iako je Senegal naknadno ostao bez titule. Također su bili finalisti Ženskog Afričkog kupa nacija (WAFCON) 2025, prvaci FIFA Arapskog kupa 2025, prvaci Afričkog prvenstva nacija (CHAN) 2025, prvaci FIFA U-20 Svjetskog prvenstva 2025, prvaci U-17 AFCON-a 2025, osvajači bronzane medalje na Olimpijskim igrama 2024. u muškoj konkurenciji, te prvaci Futsal AFCON-a 2024.

Iza tog uspjeha ne postoji nikakva “magična formula”. Izvor blizak Kraljevskom marokanskom fudbalskom savezu, koji je govorio pod uslovom anonimnosti jer nije ovlašten za javne istupe, objasnio je da se uspjeh zemlje zasniva na tri stuba: dobro upravljanje, finansijska ulaganja i kompetentni ljudski resursi.

„Kralj Mohammed VI postavio je ovu strategiju tokom Sportske konferencije u Skhiratu 2008. godine, koja je označila početak dugoročnog nacionalnog projekta razvoja fudbala,“ rekao je on.

„Prvi stub bila je reforma upravljanja, uključujući stvaranje nacionalnog odjela za finansijsku kontrolu, što je pomoglo da se finansijska struktura marokanskog fudbala očisti i profesionalizira.“

„Nakon toga uslijedila su ogromna ulaganja u infrastrukturu na svim nivoima fudbala. Na primjer, kroz saradnju Kraljevskog marokanskog fudbalskog saveza i vlade Maroka izgradili smo hiljade lokalnih fudbalskih terena, tzv. ‘proximity fields’. Oni su otvoreni i dostupni svima i služe masovnom učešću širom zemlje.“

Pored te javne infrastrukture, Maroko je izgradio i kompleks i akademiju Mohammed VI u Maamouri, nedaleko od Rabata. Opremljen savršeno održavanim terenima, najmodernijom fizioterapeutskom opremom i vlastitim hotelom, ovaj kompleks se često poredi s najboljim fudbalskim centrima na svijetu, uključujući francuski Clairefontaine.

Akademija je iznjedrila vrhunske talente, uključujući i nekoliko standardnih igrača seniorske reprezentacije – među njima Nayef Aguerd iz Olympique de Marseillea, Azzedine Ounahi iz Girone i Youssef En-Nesyri iz Al-Ittihada.

Još jedan važan dio slagalice u izgradnji ove sjevernoafričke fudbalske sile dogodio se kada su afričke fudbalske federacije lobirale kod FIFA-e za reformu pravila o nacionalnoj podobnosti, što je otvorilo vrata igračima iz dijaspore rođenim u Evropi.

Zahvaljujući tim promjenama pravila, Maroko je osigurao usluge igrača poput Hakima Ziyecha, Nordin Amrabata i Brahima Díaza.

Najnovije pojačanje „Atlaskih lavova” je Ayyoub Bouaddi. Ovaj 18-godišnji veznjak Lillea jedan je od najboljih mladih igrača u Francuskoj, a francuski mediji su izvijestili da je čak i Zinedine Zidane – za kojeg se široko očekuje da preuzme francusku reprezentaciju nakon što Didier Deschamps ode poslije Svjetskog prvenstva – kontaktirao Bouaddijevo okruženje kako bi ga pokušao zadržati u reprezentaciji „Les Bleus”.

Ipak, Bouaddi je ostao čvrst u svojoj odluci da predstavlja Maroko.

„Mislim da nikada nismo imali igrača tako mladog i s toliko potencijala koji je odlučio igrati za Maroko”, rekao je Tom Yousef Drissi, strastveni navijač Atlaskih lavova, za Al Jazeeru.

„Osjećaj je drugačiji… više seizmičan, bez presedana. Ranije smo imali dobre mlade igrače rođene u Evropi koji su se priključili reprezentaciji, ali Francuska je trenutno vodeća sila svjetskog fudbala, a njihov vezni red stari.”

„(Bouaddi) je vjerovatno imao vrlo jasan put u toj reprezentaciji. Samo prije dva mjeseca bio je kapiten njihove U-21 selekcije. Mislim da, zajedno sa Samir El Mourabetom, Neil El Aynaouijem i Bilalom El Khannousom, to postavlja odlične temelje za narednu deceniju.”

Posljedice AFCON-a

S obzirom na to da se razvoj marokanskog fudbala kreće jasno uzlaznom putanjom, čini se da bi jedina stvar koja bi mogla poremetiti Maroko na Svjetskom prvenstvu bila nestabilnost izazvana finalom AFCON-a 2025. godine.

U sudijskoj nadoknadi drugog poluvremena, pri rezultatu 0:0 i utakmici koja je išla prema produžecima, sudija Jean-Jacques Ndala dosudio je sporan jedanaesterac u korist Maroka.

Ono što je uslijedilo potreslo je cijeli fudbalski svijet. Reprezentacija Senegala napustila je teren i otišla u svlačionicu, dok su na tribinama iza marokanskog gola navijači Senegala ušli u sukob sa redarima.

Neobjašnjivo, utakmica nije bila prekinuta. Nakon oko 15 minuta prekida, senegalska reprezentacija se vratila na teren, a Brahim Díaz je preuzeo odgovornost za izvođenje penala i pokušao “panenku”. Édouard Mendy se nije pomjerio s linije i mirno je odbranio udarac, a Senegal je potom slavio nakon produžetaka.

Na konferenciji za medije nakon utakmice u Rabatu, prvo pitanje upućeno selektoru Walidu Regraguiju – koji je odveo Maroko do polufinala Svjetskog prvenstva 2022. – glasilo je: “Da li ćete dati ostavku večeras ili sutra ujutro?”

Regragui je to odbacio, ali je nekoliko sedmica kasnije ipak podnio ostavku. Tokom turnira bilo je opće poznato da bi, ako Maroko ne osvoji titulu, Regragui vjerovatno bio zamijenjen ili Tarikom Sektiouijem ili Mohamedom Ouahbijem. Kraljevski marokanski fudbalski savez odlučio se za ovog drugog, nakon što je sa omladinskom selekcijom Maroka osvojio FIFA U-20 Svjetsko prvenstvo u oktobru, igrajući napadački i ofanzivno orijentisan fudbal.

„Postoji zanimljiva paralela s Walidom Regraguijem iz 2022. godine… i on je preuzeo reprezentaciju dva ili tri mjeseca prije Svjetskog prvenstva,” rekao je Said Abadi, marokanski novinar i autor knjige The History of African Football, za Al Jazeeru.

„Ouahbijeve prve utakmice bile su prijateljske u martu i pokazale su da je već počeo uvoditi svoje ideje i stil igre. Ali osjeća se da mnoge stvari još nisu u potpunosti stabilizirane. Ouahbi će i dalje tražiti pravi balans između iskusnih igrača iz Regraguijeve ere i nove generacije. Velike promjene u tako kratkom periodu nisu moguće.”

Iako mnogi imaju visoko mišljenje o Ouahbiju, ostaje otvoreno pitanje da li bi Regraguijev pragmatični stil bio bolji za zahtjeve Svjetskog prvenstva.

U Kataru je Maroko ostao neporažen u svim utakmicama u kojima je imao manje od 50 posto posjeda lopte, a jedini poraz doživio je protiv Francuske, u meču u kojem su imali veći posjed. Da li će Ouahbijev napadačkiji pristup moći donijeti istu taktičku stabilnost u nokaut fazi, tek treba da se vidi.

Svijet s pravom ima visoka očekivanja od Maroka na Svjetskom prvenstvu 2026, ali oni koji najbliže prate ovaj tim znaju da je turnir samo još jedna stanica na dužem putu koji vodi ka Svjetskom prvenstvu koje će se igrati na domaćem terenu četiri godine kasnije.

„Čak ni Svjetsko prvenstvo 2030. nije krajnji cilj,” rekao je izvor iz marokanskog saveza.

„To je samo još jedna etapa koja će ubrzati širi razvoj zemlje u svim ključnim segmentima: infrastrukturi, ljudskom kapitalu, transportu, mobilnosti i međunarodnoj privlačnosti.”