Predložene izmjene Zakona o državljanstvu u Srbiji mogle bi omogućiti strancima koji nikada nisu posjetili tu zemlju da dobiju pasoš i glasaju na izborima. Javnost i pravni stručnjaci uveliko raspravljaju o tome predstavlja li ovaj potez pokušaj izbornog inženjeringa i prekrajanja biračkog tijela.

Svaki stranac može postati birač u glavnom gradu

Ako bude usvojen novi zakon koji predlažu zastupnici Pokreta socijalista, bit će dovoljno da je stranac za sebe nekada izjavio da je pripadnik srpskog naroda. Kao jedan od uslova za sticanje pasoša burgundi crvene boje, sada se dodaje i takozvana pripadnost narodu. Izjava Vesne Rakić Vodinelić, profesorice prava u penziji, za medijsku kuću N1, objašnjava kako bi to funkcionisalo u praksi: "Kao dokaz mogu da vam posluže razni izvori, razna dokumenta, kao što je, na primjer, uvjerenje o državljanstvu nekog vašeg pretka. Može da vam posluži i neka izjava koju ste dali prilikom upisa na, recimo, neki fakultet u inostranstvu."

Svi koji državljanstvo steknu po osnovu pripadnosti narodu, a ne žive u Srbiji, vodit će se kao građani Beograda. Isto će važiti za njihove potomke i supružnike njihovih potomaka. U prijedlogu zakona se navodi da se državljani Republike Srbije koji nisu rođeni na teritoriji te zemlje, niti u njoj imaju prebivalište, odnosno boravište, upisuju u matičnu knjigu rođenih one općine na teritoriji grada Beograda koju odredi Skupština grada Beograda. Profesorica Rakić Vodinelić u ovome vidi jasan politički motiv i ocjenjuje da situacija u Srbiji olakšava ovakve manipulacije: "To zaista miriše malo na izborni inženjering, i onda ako imate upis u državljanstva u matičnu knjigu rođenih, onda vam nije teško da na neki način pribavite sebi prebivalište. To je u Srbiji relativno lako."

Mađarski scenario i ruski model kao politički uzor

Na sličan način, ali uz daleko više procedura i obavezno znanje jezika, preko 1 milion Mađara iz Rumunije, Srbije, Slovačke i Ukrajine od 2011. godine dobilo je pasoše matične zemlje. Na te se krajeve u Budimpešti gleda kao na dijelove takozvanog Karpatskog basena, što služi kao eufemizam za teritoriju nekadašnje Velike Mađarske. Izjava koju je tada dao Viktor Orbán, premijer Mađarske, jasno je oslikala tu strategiju: "Mađarska država mora biti aktivna u Karpatskom basenu. Moramo da se zauzmemo za sve Mađare. Ne možemo da tolerišemo da ijednom Mađaru bude uskraćeno državljanstvo."

Ljudi koji su na taj način dobili državljanstvo bili su ekstremno lojalni vlasti koja im je pasoše podijelila, a kritičari su odmah prepoznali stvarne namjere. Balázs Barany iz Socijalističke partije izjavio je 2017. godine: "Očigledan cilj Fidesza je da koristi glasove, uz posebne pogodnosti, Mađara koji žive preko granice kako bi cementirao svoju vlast." Na minulim izborima u toj zemlji, gdje je stranka Tisa novog premijera Pétera Magyara do nogu potukla Fidesz dosadašnjeg lidera Viktora Orbána, glasovi dijaspore su govorili drugu priču. Od preko 350.000 birača koji su glasali poštom, Orbánov Fidesz je dobio povjerenje njih čak 84%, dok je izborni pobjednik imao manje od 14% glasova. Pasoše je dijelila i Rusija pod vodstvom Vladimira Putina u zemljama bivšeg Sovjetskog saveza, što je kasnije korišteno kao povod za intervencije pod izgovorom zaštite ruskih državljana. Izjava koju je Vladimir Putin dao 2019. godine glasila je: "Imam pitanje. Kako su Rusi koji žive u Ukrajini gori od Rumuna, Poljaka ili Mađara? Ili Ukrajinci koji žive tamo, koji osjećaju nesalomivu vezu sa Rusijom iz različitih razloga – porodičnih veza, miješanih brakova ili drugih razloga. Ne vidim ovdje ništa sporno."

Ozakonjenje ideologije i sumnje u fantomske birače

Pokret socijalista, ekstremno proruska stranka u Srbiji, već je predlagala zakone koji bi kopirali ruske modele. Postavlja se pitanje da li je nakon Velike Mađarske i "Ruskog svijeta" na red došlo ozakonjenje ideje Velike Srbije, makar zbog stvaranja vještačkog biračkog tijela. Profesorica Rakić Vodinelić smatra da se radi o opasnom principu: "To jeste ideologija nekog velikodržavlja i stvaranje zajednice naroda po tom rodnom ili tribalnom principu – 'moji su svi, bez obzira na to gdje žive'. Ali to je jedan par rukava. Drugi par rukava je da li sudbinu onih koji žive na jednom mjestu treba da kroje oni koji sa tim mjestom, tom državom, nemaju nikakve veze osim nekog dalekog zavičajnog porijekla."

Predstavnici opozicije se javno pitaju koliko je fantomskih glasova već osigurano prema postojećem zakonu. Jelena Jerinić, zastupnica stranke Zeleno-levi front (ZLF), upozorava na netransparentnost sistema: "Mi nemamo pristup knjizi državljana, mi ne znamo koliko je u proteklim godinama ljudi dobilo, po bilo kom osnovu, državljanstvo, a da nisu uopće morali ni da izjave da su pripadnici srpskog naroda, nego, prosto, prijavim tu prebivalište neko lažno, da im se državljanstvo, dobiju ličnu kartu, dođu na biračko mesto."