Zdenko Lučić, zajednički kandidat opozicione "Petorke" koju čine HDZ 1990, HRS, HNP, HDS i HSS, gotovo svakodnevno istupa oštro prema lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću. Iako je HDZ BiH na predstojećim oktobarskim izborima kandidirao državnu zastupnicu Darijanu Filipović.

Lučić je kampanju pretvorio u lični obračun s Čovićem koji nije na izbornoj listi. U nedavnom televizijskom gostovanju, kazao je kako HDZ BiH ne može biti stranka jednog čovjeka, te da je to  “stožerna stranka hrvatskog naroda i mora proći kroz demokratske procedure.”

Pero Previšić, predsjednik Čapljinske neovisne stranke i član Predsjedništva HNS-a za “Slobodnu Bosnu” upravo je komentarisao tu, da nazovemo, “netrpeljivost” na relaciji Lučić – Čović. On smatra da je za opozicione hrvatske stranke politički korisno što je Lučićeva kampanja u velikoj mjeri usmjerena prema Draganu Čoviću.

“Politički gledano, za oporbene hrvatske stranke izuzetno je korisno što Zdenko Lučić svoju kritiku usmjerava prema Draganu Čoviću, jer se time rasprava vodi o stvarnom nositelju političke moći, a ne o ljudima koji predstavljaju kontinuitet politike koju je on godinama stvarao. Lučić ne postavlja pitanje pojedinaca, nego odgovornosti, a odgovornost se ne može tražiti od poslušnika koji su dio sustava, nego od čovjeka koji taj sustav vodi više od dva desetljeća. Ako su Hrvati u BiH danas politički snažniji nego ikada, onda Čović zaslužuje priznanje, ali ako su brojčano sve malobrojniji, onda je legitimno pitati tko za to snosi političku odgovornost”, kaže Previšić.

Problem nije u imenima

Upravo zato, prema Previšiću, Lučićev fokus na Dragana Čovića ima političku težinu.

“On poručuje da problem nije u imenima, nego u modelu vladanja koji je stvorio ovisnost cijelog političkog prostora o volji jednog čovjeka. Kada se godinama sve ključne odluke donose u uskom krugu ljudi, tada više nije moguće govoriti o odgovornosti nekog drugog.

Zato ovo nije sukob između dvije osobe niti pitanje političkih ambicija, nego je sukob dva pogleda na budućnost Hrvata u BiH. Jedan smatra da treba nastaviti istim putem i očekivati drugačije rezultate. Drugi smatra da nakon više od dvadeset godina isti ljudi više ne mogu biti rješenje za probleme koje nisu uspjeli riješiti dok su imali svu političku moć”, ističe Previšić.

On je stava, da je zbog toga logično da se politička rasprava vodi s Draganom Čovićem.

“Jer ako je netko godinama predstavljao sebe kao nezaobilaznog političkog vođu Hrvata u BiH, onda mora biti spreman preuzeti i odgovornost za rezultate takve politike”, dodao je.

U nedavnom televizijskom gostovanju, Zdenko Lučić je rekao da ima bolje odnose s hrvatskim državnim vrhom, uključujući premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Hrvatske, nego što ih ima Dragan Čović.

Političkom vrhu Republike Hrvatske trebalo biti najvažnije stanje hrvatskog naroda u BiH

“Ako govorimo o interesima hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, onda se mora otvoreno razgovarati o rezultatima politike koja taj narod predstavlja već više od dva desetljeća. Sasvim je legitimno postaviti pitanje kako je moguće da se kao uspješna predstavlja politika Dragana Čovića tijekom koje Hrvati u BiH nestaju. Zbog toga smatram da bi i političkom vrhu Republike Hrvatske trebalo biti najvažnije stanje hrvatskog naroda u BiH, a ne sudbina pojedinca, jer nitko ne može uvjeriti narod da je borba za položaje i fotelje važnija od borbe za opstanak Hrvata na njihovim ognjištima”, kaže predsjednik Čapljinske neovisne stranke Pero Previšić.

Kada je u pitanju politika HDZ-a BiH kojom rukovodi Dragan Čović, Previšić smatra da je ona u najvećoj mjeri doprinijela slabljenju političkog identiteta Hrvata u BiH.

“Hrvatski narod se godinama svodi na obranu jednog čovjeka, jedne stranke i uskog kruga interesa, umjesto da se govori o razvoju, radnim mjestima, mladima, obrazovanju i demografskoj obnovi. Narod nije isto što i stranka, a nacionalni interes nije isto što i očuvanje nečije političke pozicije. Upravo zato vjerujem da bi Zagreb trebao podržavati pravo Hrvata u BiH da slobodno biraju svoje predstavnike i da samostalno odlučuju kojim će putem krenuti. Prijatelj hrvatskog naroda nije onaj tko brani bilo kojeg političara pod svaku cijenu, nego onaj tko podržava politike koje osiguravaju opstanak, ravnopravnost i budućnost Hrvata u Bosni i Hercegovini”, ističe on.

Što se tiče politike Zagreba, odnosno premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Hrvatske, Previšić objašnjava da bez obzira na političke razlike koje među njima postoje, prepoznaju ono što je u interesu hrvatskog naroda u BiH.

“A interes hrvatskog naroda ne može biti vezan uz bilo kojeg pojedinca, nego uz politiku koja donosi rezultate, zaustavlja iseljavanje, jača položaj Hrvata i otvara prostor novim ljudima i novim idejama. Ako je cilj zaštita hrvatskog naroda, onda narod mora biti na prvom mjestu, a sve ostalo trebalo bi biti sporedno”, kaže on.

Zdenko Lučić, kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, također je prije nekoliko dana kazao kako “trenutno u HDZ-u BiH ima 70 posto članova koji su njegovi prijatelji i sve informacije koje se tiču HDZ-a dobije praktično u istom trenutku“.

Svjedočimo demografskom slomu

Na pitanje “SB” koliko je realna procjena da unutar hrvatskog biračkog tijela postoji zamor od dugogodišnje politike HDZ-a BiH i Dragana Čovića, Previšić kaže da se ne radi o zamoru, već o razočarenju.

“Ljudi su umorni od obećanja koja se ponavljaju iz izbornog ciklusa u izborni ciklus, dok istovremeno svjedočimo demografskom slomu. Ako je politika HDZ-a BiH bila toliko uspješna, onda se mora postaviti jednostavno pitanje zašto nas je danas manje nego ikada? Godinama slušamo kako nema alternative i kako netko drugi ugrožava hrvatski narod. Međutim, najveća prijetnja hrvatskom narodu nije različito političko mišljenje, nego činjenica da iz godine u godinu nestajemo i to je rezultat HDZ-a BIH koji se ne može sakriti iza velikih riječi i nacionalnih tema”, naglašava Previšić.

Osim toga, podsjeća da Lučić nije prvi progovorio o problemima o kojima se danas govori.

“O tim problemima ja osobno govorim godinama. Upozoravao sam na odlazak stanovništva, stranačko kadroviranje, gušenje političkog pluralizma i pretvaranje jedne stranke u sustav koji ne trpi drugačije mišljenje, a svjedoci smo šta se događa kada se drugačije misli i radi. Razlika je samo u tome što danas iste stvari govori čovjek koji dolazi iz samog HDZ-a BiH i zato njegove riječi odjekuju snažnije među članstvom”, kaže Previšić.

Sama kandidatura Zdenka Lučića, kako ističe Previšić, pokazala je da unutar hrvatskog političkog korpusa postoji nezadovoljstvo.

“Stoga je vidljivo da Lučićeva kandidatura pokazuje ono što mnogi već dugo osjećaju, a to je da unutar hrvatskog političkog korpusa postoji veliko nezadovoljstvo postojećim stanjem i želja za promjenama. Moj stav je jasan, a to je da Dragan Čović nema pravo na doživotno političko vlasništvo nad hrvatskim narodom, a demokracija podrazumijeva mogućnost promjene”, zaključio je Previšić za “SB”.

(S. Gojak)