U Odžaku živi Adis Zolotić, čovjek koji godinama preživljava sam u uslovima nedostojnim ljudskog bića. Ono što većini građana predstavlja svakodnevnicu, za njega je potpuno nedostižno. Zolotić nema osnovne higijenske uslove u svom domu, zbog čega se za kupanje snalazi odlazeći u lokalni starački dom.

Zdravstveni problemi i porodične tragedije

Teško zdravstveno stanje onemogućava ga u obavljanju fizičkih poslova koje je nekada radio kako bi preživio. Zolotić ističe da je u potpunosti izgubio radnu sposobnost uslijed niza teških oboljenja.

"Radio sam kad god sam mogao. Sa kolegom koji je zidar radio sam kao irget. Da mogu raditi, radio bih i danas. Imam umjetni kuk, stent, operisao sam ruku, imam trombozu noge, a ni krvna slika mi nije uredna. Osamdeset posto sam invalid. Primam injekcije svakih 28 dana, a psihijatru idem svakih šest mjeseci. Prije sam živio sa sestrom Adisom. Ona se utopila u Modričkom lugu. Majka mi je danas bolesna, a otac je sebi oduzeo život u 42. godini. Svaki dan je borba. Ništa ne ide nabolje, samo nagore. Bilo je trenutaka kada nisam imao šta da jedem. Najljepše mi je bilo dok sam živio sa sestrom. Bilo bi mi mnogo lakše da je živa. Bog ju je uzeo Sebi. Izgleda da samo dobri ljudi rano odu. Uzeo sam za 50 maraka drva, dobio bajramluka...", rekao je Zolotić za emisiju "Ispuni mi želju".

Život u tišini i neimaštini

Iza dugotrajne šutnje ovog čovjeka kriju se skromne želje o kojima nerado govori u javnosti. Zolotić rijetko traži pomoć, vjerovatno iz stida i činjenice da nije navikao da se društvo brine o njegovoj sudbini.

Teška porodična historija i činjenica da je proglašen stopostotnim invalidom sa 80% tjelesnog oštećenja dodatno otežavaju njegovu svakodnevnicu. Kompletnu životnu priču Adisa Zolotića donosi Hayat televizija u videozapisu koji se nalazi u prilogu.