Uredništvo lista The New York Times objavilo je konačnu ocjenu četveromjesečnog sukoba s Iranom, zaključivši da je predsjednik Donald Trump izgubio rat.

U oštroj evaluaciji preliminarnog sporazuma o prekidu vatre, uredništvo je navelo da Sjedinjene Američke Države iz sukoba izlaze vojno, diplomatski i ekonomski oslabljene, suočene s dugoročnim strateškim troškovima.

Uvodnik karakterizira sukob kao ozbiljnu pogrešnu procjenu američke administracije, izvedenu uz bezobzirno prkošenje međunarodnom pravu.

Pregovarački okvir, prema tvrdnjama odbora, predstavlja ponižavajuće povlačenje za Trumpa, jer nije postigao gotovo nijedan od sveobuhvatnih ciljeva koji su prvobitno obećani.

Neispunjeni ciljevi i strateško povlačenje

Od početka neprijateljstava, američka administracija je javno zahtijevala potpunu pobjedu i bezuvjetnu predaju Teherana.

Službena retorika sugerirala je neizbježnu promjenu režima, uz zahtjeve za nultom stopom obogaćivanja uranija i fizičkim uklanjanjem duboko ukopanog nuklearnog materijala bliskog onom za izradu bombe.

Ocjena The New York Timesa ukazuje na to da se nijedan od ovih ciljeva neće ostvariti. Iranska tvrdokorna vlada ostaje čvrsto na vlasti.

Uslovi predstojećeg nuklearnog sporazuma, o kojem će se pregovarati u naredna dva mjeseca, vjerovatno će odražavati sporazum iz 2015. godine, postignut pod mandatom predsjednika Baracka Obame.

Trump je taj sporazum otkazao 2018. godine, kritikujući njegov neuspjeh u suzbijanju iranske podrške militantnim grupama i odredbe o ukidanju sankcija.

Njegova vojna kampanja, međutim, čini se da vodi ka okviru koji je vrlo sličan onom ranijem.

Ekonomsko oružje i Hormuški moreuz

Najznačajnije američko postignuće u okviru prekida vatre je očekivano ponovno otvaranje Hormuškog moreuza za globalni transport, potez namijenjen postepenom stabiliziranju cijena energenata na svjetskom tržištu.

Uredništvo napominje da ovo samo vraća stanje na ono prije rata.

Teheransko odmazdno zatvaranje moreuza uspjelo je naštetiti globalnoj ekonomiji i izvršiti politički pritisak na Washington.

The New York Times naglašava da iransko rukovodstvo sada prepoznaje svoj kapacitet za primjenu ozbiljne ekonomske poluge, što je realnost koja komplikuje buduće strategije odvraćanja SAD-a.

Pomjeranje regionalnog utjecaja

Iako je Iran pretrpio znatne gubitke tokom sukoba, uključujući uništenje značajnih pomorskih, zračnih i vojno-industrijskih sredstava, kao i smrt vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija prvog dana sukoba, zemlja izlazi kao strateški pobjednik, tvrdi uvodnik.

Prestanak neprijateljstava omogućava preživjeloj strukturi rukovodstva da započne napore na obnovi.

Suprotno tome, američka vojska pokazala je nesposobnost da u potpunosti neutrališe manjeg protivnika, potrošivši pri tom ogromne količine precizne municije dugog dometa i presretača.

The New York Times tvrdi da ovaj ishod inherentno šteti sposobnosti Washingtona da odvrati druge globalne protivnike.

Prije američkih i izraelskih udara 28. februara, Iran se suočavao s teškim unutrašnjim i regionalnim krizama.

Pad valute, uništena ekonomija, masovni unutrašnji protesti koje je država nasilno gušila i sistematsko slabljenje regionalnih proxy grupa ozbiljno su oslabili vladu.

Nedavne operacije dodatno su ogolile ranjivosti iranske protuzračne odbrane i nuklearne infrastrukture.

Uprkos ovim rastućim ranjivostima, sukob je paradoksalno Iranu pružio obnovljenu polugu moći.

Režim je demonstrirao svoju sposobnost da preživi dugotrajne vojne kampanje svojih glavnih protivnika, a da pritom ne odustane od svojih ključnih nuklearnih ambicija.

Propusti u planiranju i globalni položaj

The New York Times pripisuje strateški poraz sveobuhvatnom nedostatku planiranja i oslanjanju na manjkave obavještajne podatke.

Uredništvo ističe da je Trump prihvatio pretjerano optimistične procjene izraelskog premijera Benjamina Netanyahua o neminovnom kolapsu iranskog režima, odbacujući savjete upozorenja američkih pomoćnika koji su takve prognoze smatrali smiješnim.

Administracija je zaobišla odobrenje Kongresa, ignorisala prigovore evropskih i azijskih saveznika te nije adekvatno pripremila odgovor na očigledno zatvaranje Hormuškog moreuza.

Uvodnik zaključuje da je dogovoreni mirovni okvir međunarodno prepoznat kao značajan neuspjeh za Sjedinjene Američke Države, čime je cementiran strateški poraz predsjednika.