Istražitelji iz Italije, Austrije, Bosne i Hercegovine i Belgije sastali su se u ponedjeljak u sjedištu Eurojusta u Hagu kako bi razmijenili dosadašnje rezultate istrage o navodnim stranim snajperistima. Oni su, prema optužbama, tokom opsade Sarajeva (1992–1995) ciljano pucali na civile. Eurojust (Agencija Evropske unije za pravosudnu saradnju u krivičnim stvarima) potvrdila je za list Der Standard da je sastanak održan, piše austrijski Der Standard.

Nedostatak čvrstih dokaza

Agencija Reuters izvijestila je ranije da Tužilaštvo u Milanu trenutno ne raspolaže dovoljnim dokazima za podizanje optužnice. Italijanske istrage temelje se na navodima autora Ezia Gavazzenija, koji nikada nije lično istraživao situaciju u Sarajevu. Gavazzeni je tvrdio da su bogati zapadnjaci vikendom tokom rata putovali u Bosnu i Hercegovinu kako bi pucali na civile.

Autor je naglasio da iza ovih djela nisu stajali politički ili vjerski motivi. Prema njegovim tvrdnjama, radilo se isključivo o imućnim osobama koje su dolazile radi lične zabave. Također je tvrdio da su ti bogati stranci plaćali vojnicima Vojske entiteta RS (VRS), koja je okupirala dio Bosne i Hercegovine s ciljem stvaranja "velike Srbije", kako bi im omogućili pucanje.

Osporavanje teških optužbi

Iako Gavazzeni nije pružio nikakve dokaze, međunarodni mediji od prošle jeseni izvještavaju o tome kao o potvrđenim činjenicama. U pojedinim slučajevima nisu ispoštovana pravila izvještavanja o sumnjama. Tokom saslušanja u Milanu ispostavilo se da su spomenuti muškarci, poput 80-godišnjeg vozača kamiona i 64-godišnjeg lovca, gajili ekstremno desničarske i fašističke stavove, što ukazuje na političke motive. Svi ispitani negirali su optužbe.

Međunarodno izvještavanje stvorilo je pogrešan dojam da su civili u Sarajevu uglavnom stradali od ruku stranaca. U stvarnosti su stranci – poput Rusa, Bjelorusa, Rumuna, Bugara, Grka i jednog Japanca – bili manjina. Vojnici VRS, koji su opsjedali Sarajevo, bili su bosanski Srbi koje je "podržavala" susjedna Srbija.

U Austriji se trenutno vode istrage protiv dvije osobe u vezi sa ovim optužbama, ali one nisu zasnovane na izjavama Gavazzenija. Tokom rata su borci iz Austrije zaista odlazili na ratišta, uglavnom u tri grupe: ljudi porijeklom iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine ili Srbije, zatim desničari i nacisti, te osobe koje su bježale od problema u vlastitim životima.

Opsada Sarajeva bila je dio strategije VRS za iscrpljivanje civilnog stanovništva. Pucalo se s brojnih nebodera. Na Jevrejskom groblju iznad grada nalazila se četnička jedinica Slavka Aleksića, koja je terorisala stanovnike ispod sebe. Fašistički političar Vojislav Šešelj bio je odgovoran za tu jedinicu. On je pred Haškim tribunalom izjavio da je njegov generalni sekretar u Srpskoj radikalnoj stranci, Aleksandar Vučić, prije ulaska u stranku bio dobrovoljac kod Aleksića na Jevrejskom groblju, odakle je kasnije prebačen na TV Pale.

Zbog pogrešno zapisanog imena u dokumentima tribunala, Vučić se u Šešeljevim iskazima pojavio kao Aleksandar Vukić. Vučić, danas predsjednik Srbije, od 1994. do 2008. godine bio je generalni sekretar stranke. Na upite o boravku na Jevrejskom groblju, Vučić je uvijek tvrdio da tamo nije pucao.

Šešelj je o jedinici Aleksića dodao: "Većina su bili Rusi, ali bilo je i Ukrajinaca, Bugara, Francuza, jedan Nijemac, jedan Japanac i ljudi iz drugih zemalja." Pred tribunalom nije bilo govora o bogatim zapadnjacima koji su plaćali da pucaju. Ta priča pojavila se u italijanskoj štampi još 1995. godine, ali ni tada za nju nije bilo dokaza.

Srpski autor Dragan Džamić je 2001. godine u svojoj knjizi "Psi rata na Balkanu" spomenuo lov na glave u neprijateljskoj pozadini, koji su stranci navodno organizovali za zainteresovane širom Evrope. Iako je priča jeziva i još uvijek privlači pažnju, činjenice govore drugačije. Tokom rata su gastarbajteri iz bivše Jugoslavije, ne samo iz Srbije već i iz srednjoevropskih država poput Švajcarske, vikendom odlazili u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu kako bi se borili. Švajcarska vlada tada je utvrdila da nema dokaza o organizovanim transportima dobrovoljaca, ali nije isključila mogućnost da pojedinci odlaze u domovinu radi učešća u borbama.