Klimatske promjene nastavit će mijenjati raspored suhih i vlažnih područja na planeti, ali nova studija pokazuje da bi širenje sušnih zona moglo biti manje nego što su sugerirale neke ranije projekcije.

Istraživanje objavljeno u naučnom časopisu Environmental Research Letters procjenjuje da bi do kraja stoljeća sušna područja mogla obuhvatati između 39,31 i 40,28 posto kopnene površine Zemlje, bez Antarktika, zavisno od budućih emisija stakleničkih gasova.

Najviša procjena odnosi se na scenario vrlo visokih emisija.

Već danas zauzimaju gotovo 39 posto kopna

Autori Yifei Cai, Feng Wang, Yude Pan, Xubin Pan i Qi Lu kombinirali su historijske klimatske podatke s projekcijama 19 velikih klimatskih modela.

Za referentni period od 1994. do 2023. procijenili su da su sušna područja pokrivala oko 38,58 posto svjetskog kopna bez Antarktika.

Do perioda 2071–2100. njihov model predviđa rast na između 39,31 i 40,28 posto.

U scenariju najviših emisija to znači povećanje za približno 1,7 procentnih poena, odnosno širenje na dodatnih oko 2,37 miliona kvadratnih kilometara – površinu približno jednaku Alžiru.

To na globalnom nivou izgleda kao relativno umjeren rast, ali istraživači upozoravaju da iza te brojke stoje mnogo veće regionalne promjene.

Neka područja postajat će sušnija, dok će druga prelaziti u vlažnije klimatske kategorije.

Šta naučnici zapravo smatraju sušnim područjem

Važno je razlikovati sušna područja od suše.

Suša je privremeni period izrazito manjeg nedostatka padavina ili vode, koji može zahvatiti i inače vlažne krajeve.

Sušna područja, odnosno drylands, dugoročna su klimatska kategorija.

Naučnici ih najčešće određuju pomoću indeksa aridnosti, koji uspoređuje količinu padavina s potencijalnom evapotranspiracijom – količinom vode koju bi atmosfera mogla izvući iz tla i biljaka kada bi voda bila neograničeno dostupna.

U ovom tipu klasifikacije područje se smatra sušnim kada je odnos padavina i potencijalne evapotranspiracije manji od 0,65.

Zbog toga projekcija od 40,28 posto ne znači da će 40 posto kopna biti pustinja.

U kategoriju ulaze suho-subhumidna, polusušna, sušna i hipersušna područja.

CO₂ ima neočekivan učinak na računicu

Jedna od ključnih razlika novog istraživanja jeste način na koji je u proračun uključen odgovor biljaka na rast koncentracije ugljendioksida.

CO₂ je glavni staklenički gas koji ljudi emituju sagorijevanjem fosilnih goriva i jedan od glavnih pokretača savremenog globalnog zagrijavanja.

Ali više CO₂ istovremeno mijenja fiziologiju biljaka.

Kada je koncentracija CO₂ viša, biljke mogu djelimično zatvoriti sitne pore na listovima – stome – kroz koje razmjenjuju gasove s atmosferom.

Time mogu gubiti manje vode transpiracijom.

Nova studija taj efekat uključuje u računanje potencijalne evapotranspiracije i pokazuje da on djelimično usporava procijenjeno širenje sušnih zona.

To, međutim, ne znači da je rast koncentracije CO₂ povoljan za klimu.

Isti gas istovremeno zagrijava planetu, a autori samo pokazuju da odgovor vegetacije na povećani CO₂ mijenja jedan dio hidrološke računice.

Bez tog efekta projekcija bi bila 42,11 posto

Koliki je utjecaj biljne reakcije na CO₂ vidi se iz poređenja unutar istog novog modela.

Kada se fiziološki učinak CO₂ na korištenje vode kod biljaka ne uključi, projekcija za scenario visokih emisija raste sa 40,28 na 42,11 posto kopna.

Razlika odgovara približno 2,44 miliona kvadratnih kilometara.

To je važna razlika u odnosu na tvrdnju da je CO₂ efekt jednostavno snizio neku raniju projekciju sa 56 na 40,28 posto.

Broj od 56 posto dolazi iz drugog, starijeg istraživanja, objavljenog 2016. u Nature Climate Change.

Ta studija koristila je stariju generaciju CMIP5 klimatskih modela, drugačiji referentni period i drugačiju metodologiju te je pod scenarijem RCP8.5 procijenila da bi sušna područja mogla zauzimati 56 posto kopna do kraja stoljeća.

Zato se brojke 56 i 40,28 posto ne mogu tumačiti kao jednostavno „prije i poslije“ dodavanja jednog faktora.

Australija među najizloženijim područjima

Nova analiza pokazuje da globalni neto rast može prikriti snažne regionalne pomake.

Australija, istočni Brazil i dijelovi sjeverne Afrike izdvajaju se kao područja trajnog ili novog rizika od jačeg isušivanja.

S druge strane, dijelovi sjeverne i sjeverozapadne Kine u modelima pokazuju trend prema vlažnijim uslovima.

Autori navode da u scenariju SSP5-8.5 promjene između klimatskih kategorija pogađaju mnogo veću površinu nego što pokazuje samo neto rast ukupnih sušnih područja.

Drugim riječima, činjenica da globalni udio raste za „samo“ 1,7 procentnih poena ne znači da će promjene na regionalnom nivou biti male.

Model ima i važna ograničenja

Istraživači upozoravaju da među klimatskim modelima postoji posebno velika nesigurnost na samim rubovima današnjih sušnih zona.

Na takvim mjestima i relativno male promjene padavina ili evapotranspiracije mogu područje prebaciti iz jedne klimatske kategorije u drugu.

Studija također ne obuhvata u potpunosti faktore kao što su navodnjavanje, crpljenje podzemnih voda, promjene korištenja zemljišta i buduća ljudska potražnja za vodom.

Zbog toga autori naglašavaju da procjene klimatske aridnosti nisu isto što i potpuna prognoza buduće raspoloživosti vode za stanovništvo, poljoprivredu ili ekosisteme.

Istovremeno stižu upozorenja i iz permafrosta

Nova studija o sušnim područjima objavljena je u periodu kada druga istraživanja bilježe velike promjene i u hladnim dijelovima planete.

Međunarodni tim naučnika objavio je u augustu 2026. u časopisu Communications Earth & Environment prvu globalnu analizu dugoročnih mjerenja debljine aktivnog sloja permafrosta.

Analizirana su 156 mjerna mjesta u Arktiku, Antarktiku i planinskim područjima od 2000. do 2024. godine.

Aktivni sloj je dio tla iznad permafrosta koji se tokom ljeta odmrzava, a zimi ponovo smrzava.

Naučnici su zabilježili značajno produbljivanje tog sloja na 55 posto arktičkih i 38 posto antarktičkih lokacija, kao i na više od 90 posto praćenih lokacija u evropskim planinama i visokim predjelima Azije.

Na pojedinim planinskim lokacijama debljina aktivnog sloja čak se udvostručila.

To istraživanje ne predstavlja dokaz povezan s konkretnom projekcijom širenja sušnih područja, ali je dodatni pokazatelj koliko se različiti dijelovi Zemljinog klimatskog sistema mijenjaju.

Manja projekcija ne znači da je problem nestao

Glavna poruka novog rada zato nije da se ranija upozorenja mogu zanemariti.

Naprotiv.

Procjena od 40,28 posto jeste osjetno niža od pojedinih starijih projekcija, ali planeta već danas ima približno 38,58 posto sušnog kopna prema metodologiji nove studije.

Istovremeno, iza relativno malog globalnog neto povećanja mogu se odvijati snažne regionalne promjene koje utiču na dostupnost vode, poljoprivredu, degradaciju zemljišta i ekosisteme.

I upravo zato autori smatraju da buduće procjene moraju sve preciznije povezivati atmosferu, vegetaciju, tlo, podzemne vode i način na koji ljudi koriste vodne resurse.

Izvor: Webtribune, uz provjeru Environmental Research Letters/Phys.org, Nature Climate Change i Communications Earth & Environment