“Grad koji je za simbol svoje ‘svjetskosti’ proglasio avgustovske dane kad trećerazredni holivudski glumci gaze kičastim crvenim tepihom, teško se miri s činjenicom da se jedan od najboljih svjetskih pisaca dvadesetog i dvadeset prvog vijeka opušta u, kako bi oni rekli, zadimljenoj birtiji, bez trunke potrebe za glamurom, i to s ljudima koje oni poznaju iz nekih prošlih života i koje mrze potpuno patološki i histerično”, kazao je Bazdulj za Glas Srpske.

“Za sarajevsku masovnu histeriju po medijima i društvenim mrežama, ne mogu reći da me iznenadila, pošto pamtim slučaj Vuka Bačanovića i sasvim recentan slučaj Ivane Marić, kada se desio sličan džumbus zbog jednog benignog statusa na Faceboku, odnosno još benignije konferencijske dosjetke. Ipak, da ovako nešto, privatno druženje uz muziku i pjesmu, odnosno pjevanje ljubavne pjesme koju inače izvodi bošnjački pjevač, koji se posljednjih decenija isprofilisao kao jedan od simbola Sarajeva, a skupa sa književnim nobelovcem i dvostrukim dobitnikom kanske ‘Zlatne palme’, može biti povod za linč, to mi baš i nije palo na pamet”, navodi Bazdulj.

Komentarišući otkazivanje saradnje od strane dnevnog lista “Oslobođenje” kaže da zna samo ono što je objavljeno u medijima i da nije dobio službeni dopis. Kako ističe, uredništvu i glavnoj urednici Vildani Selimbegović ne zamjera ništa.

“Zahvalan sam joj što sam uvijek imao potpunu slobodu u pisanju, iako se i na nju i na vlasnike novina već godinama vrši, što tajni, što javni pritisak da mi se otkaže saradnja. Po budžacima društvenih mreža zbog mog su pisanja na bojkot “Oslobođenja” pozivali razni: od dijasporskih anonimusa do profesora tamošnjih umjetničkih akademija, a po kuloarima su se vajkali ‘influenseri’ od Podgorice do Beograda. Vildana Selimbegović spada među najbolje novinare, urednike i uopšte osobe koje sam upoznao tokom četvrt vijeka bavljenja ovim poslom i ovi koji mene mrze, mrze i nju podjednako, samo što ona nekima od njih treba pa to skrivaju”, rekao je Bazdulj.