Zahvaljujući Heinrichu Himmleru, zapovjedniku SS-a i Gestapoa i jednom od glavnih organizatora holokausta, kojeg je časopis "Der Spiegel" 2008. godine proglasio najvećim masovnim ubicom u historiji, SS divizija je postala moćna i utjecajna. Njega je, naime, još kao dijete očarala pretorijanska garda rimskog cara. Želio je stvoriti gardu koja će se svom zapovjedniku zakleti na vjernost. Ta je vojska trebala provesti Hitlerovu volju - djelotvorno i bez postavljanja pitanja.  

Heinrich se rodio 1900. kao jedan od trojice sinova uglednog minhenskog gimnazijskog profesora u dobrostojećoj porodici koja je bila katolička i vjerna kralju, skromna i obrazovana, domaća i bavarska. Otac mu je bio njemački nacionalist, ali nije bio antisemit. Krsni kum mu je bio bavarski princ Heinrich, a to što je član kraljevske porodice bio krsni kum sinu jednog učitelja smatralo se povlasticom.

- Žive li drugi narodi u blagostanju ili će crknuti od gladi, zanima me samo onoliko koliko ih možemo upotrijebiti kao robove u našoj kulturi - kazao je Himmler.

U Himmlerovom karakteru nije bilo ničega strašnog ni demonskog. Njegova hladnoća nije bila ledena, nego beskrvna. Nije uživao u okrutnosti, bio je ravnodušan prema njoj. Tuđe skrupule nisu mu se činile vrijedne prezira nego glupe - kazao je o krvniku britanski historičar Hugh Trevor-Roper.

U svojim besprijekornim dnevnicima, krvnik Himmler ostavio je brojne dokaze o počinjenim zločinima i sastancima na kojima je dogovarao ubistva miliona ljudi u koncentracijskim logorima. Jedan od unosa iz 1943. godine opisuje posjetu koncentracijskom logoru Sobibor u okupiranoj Poljskoj. Zbog njegove posjete ubijeno je oko 400 ljudi koristeći ispušne plinove automobilskih motora, a Himmler je zabilježio da je zadivljen učinkovitošću dizelskih motora u ubijanju ljudi. On je, naime, humanost smatrao znakom "pretjerano profinjene i dekadentne civilizacije".

- Homoseksualce moramo iskorijeniti. Pravnici su zakonom dopušteni lopovi, prevaranti, izrabljivači - smatrao je Himmler.

Mogućnost ulaska u SS, piše historičar Knopp, bila je vrlo mala, jer je Himmler odlučio pretvoriti SS u rasnu elitu.

Nije uzimao ljude ispod 170 centimetara visine. Polazio je od toga da rasno punovrijedan čovjek mora biti određene visine. I crte lica morale su odavati "arijevsku krv". Osobno bi pregledavao fotografije kandidata da provjeri "nemaju li vojnici neka obilježja koja bi našem njemačkom oku djelovala smiješno". 

U posebnim propisima o sklapanju brakova Himmler će pokušati spojiti ljude "visoke genetske vrijednosti". Tako je u jesen 1939. cijelom SS-u izdao naredbu o reprodukciji. Najveća dužnost njemačkih žena i djevojaka "dobre krvi" bila je da zatrudne s vojnicima prije nego što oni odu u borbu. Pri tome je bilo vrlo važno - do začeća treba doći uz najdublju moralnu odgovornost, a ne iz frivolne strasti.

Himmler je sanjao o visokim, plavokosim i plavookim junacima i želio je stvoriti germanski idealan tip. Još za rata SS-u je zadana zapovijed da svaki zdravi SS-ovac, bio oženjen ili ne, mora imati barem jedno dijete - kao nadomjestak za ratne gubitke, koji su posebno pogodili "vrijednu esesovsku krv".

KONAČAN PAD

Pred kraj rata u tajnim razgovorima sa Zapadom, piše Knopp, Himmler je nudio kapitulaciju i ne shvatajući da je njegovo ime već odavno postalo sinonim za masovni zločin.

- Tako je naposljetku izdao i samog Führera, kao što je 11 godina prije izdao i svoja prva dva zaštitnika, vođu SA Ernsta Röhma i Gregora Strassera. "Tvoja čast se zove vjernost." Koliko je vrijedilo geslo SS-ovaca koje je propagirao Himmler, pokazao je on sam - zaključio je Knopp.

Himmler se obratio američkom generalu Eisenhoweru rekavši mu da će predati cijelu Njemačku saveznicima ako ga poštede suđenja kao ratnom zločincu. Poslao je ličnu molbu u kojoj se prijavljuje za "ministra policije" u poslijeratnoj Njemačkoj. Eisenhower je odbio ikakav kontakt.

Krajem maja, nekoliko dana lutao je oko Flensburga, blizu danske granice, centra novoosnovane Dönitzove vlade. U pokušaju da izbjegne hapšenje, prerušio su u narednika Tajne vojne policije, koristeći ime Heinrich Hitzinger i obrijavši brkove i stavivši povez preko lijevog oka u nadi da će se vratiti u Bavarsku. Ipak su ga Britanci prepoznali i uhapsili. U zarobljeništvu je pregrizao kapsulu cijanida skrivenu u jednom od zuba te je umro u roku od desetak minuta. Pokopan je u neoznačenom grobu u okolici Luneburga kako se ne bi saznalo gdje mu je posljednje počivalište.

(SB)