Glavni lik naše današnje priče je stomatolog iz Sinja Milan Babić, pobunjenički srpski političar iz Hrvatske i osuđeni ratni zločinac. Od 19. decembra 1990. do 19. decembra 1991. godine bio je predsjednik "vlade" tzv. Srpske autonomne oblasti Krajine, a od 19. decembra 1991. do 16. februara 1992. bio je prvi predsjednik paradržave Republika Srpska Krajina, koja je osnovana na dijelu teritorija Republike Hrvatske, koju je na početku rata  okupirala JNA, potpomognuta paravojnim snagama iz Srbije, Crne Gore i paravojnim snagama lokalnih Srba koje je naoružala i organizirala JNA. Nakon silaska s te dužnosti, ostaje aktivan u politici te je bio i ministar vanjskih poslova RSK, ali i predsjednik vlade te paradržavne tvorevine.

Nakon što je 2004. godine na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osuđen na 13 godina zatvora za progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi kao zločin protiv čovječnosti počinjen protiv civila na okupiranim područjima Hrvatske, 2006. godine je u zatvoru izvršio samoubistvo.

Babić se 1990. zalagao za prekid svih odnosa s hrvatskom vlasti te za potpuno oslanjanje na Beograd i režim Slobodana Miloševića.

Babić je bio prvi predsjednik takozvane Republike Srpske Krajine, područja velikim dijelom nastanjenog Srbima unutar Hrvatske nakon nasilnog protjerivanja Hrvata, koje je proglasilo nezavisnost nakon što se Hrvatska 1991. razdružila od Jugoslavije. Ipak, nakon Babićevog sukoba s Beogradom, gubi stvarnu moć i utjecaj u Krajini, dok Beograd u Krajini na vlast dovodi svoje poslušnike, kao što su bili Goran Hadžić i Milan Martić.

Pred "Olujom" pobjegao je u Srbiju. O njemu se ništa nije čulo sve dok nije otkriveno da radi na jednoj farmi pilića u Vojvodini.

Kad ga je Haški sud 2004. optužio za ratne zločine, bio je prvi optuženik koji je priznao krivicu i dogovorio se s tužilaštvom, nakon čega je osuđen na 13 godina zatvora. Proglašen je krivim za zločin protiv čovječnosti.

Neki od zločina koje je priznao pred Haškim sudom su:

- sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu kako bi se prisilno trajno odstranila većina hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva s otprilike trećine Hrvatske;

- sudjelovanje u reorganizaciji snaga Teritorijalne odbrane kako bi sudjelovale u zločinima;

- sudjelovanje u finansijskoj, materijalnoj, logističkoj i političkoj potpori za vojno preuzimanje teritorija od kojih će se formirati tzv. SAO Krajina;

- zatražio je pomoć i sudjelovanje snaga JNA u uspostavljanju i održavanju tzv. SAO Krajine;

- sudjelovanje u propagandi koja je dovela do eskalacije nasilje protiv Hrvata;

- distribucija oružja Srbima radi širenja kampanje progona.

Na suđenju Milanu Martiću, Babić je izjavio kako su, prema njegovim saznanjima, Srbi u Hrvatskoj prvi upotrijebili silu tokom rata. Posebno je odjeknulo Babićevo priznanje zločina i pokajanje:

"Izlazim pred ovaj tribunal s dubokim osjećajem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi učestvovati u progonu najgore vrste protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati, a ne Srbi. Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol s kojim moram živjeti ostatak života. Molim moju braću Hrvate da oproste braći Srbima. Preklinjem moj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budućnosti, gdje će dobro, saosjećanje i pravda na neki način olakšati rezultate zla u kojem sam i sam učestvovao.“

Pronađen je mrtav u pritvoru u Den Haagu te je objavljeno da je počinio samoubistvo.

(SB)