Piše: Đuro KOZAR  (Oslobođenje)

Još nije postavljen ni kamen temeljac za izgradnju aerodroma na području Zupci kod Trebinja, a ovaj projekat, koji imaju namjeru finansirati Republika Srbija i Republika Srpska, izazvao je polemike i sporenja. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine požurilo je da usvoji dokumente o toj izgradnji, a budući da nije bila na toj sjednici, ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Truković povukla je svoju suglasnost za taj projekat zbog toga što su, kako je navela, zaobiđeni određeni postupci.

Megalomanski projekat

Nakon toga je bila izložena kritikama da opstruira razvoj RS-a, što je ona demantirala ovim tvrdnjama: “Svi projekti u interesu građana i države BiH, a koji se realiziraju u skladu sa zakonom, imat će i imaju moju podršku gdje god da se na teritoriji BiH realiziraju. Oni koji misle da mogu zaobići zakone i procedure, državne institucije i njihove nadležnosti su ti koji usporavaju, blokiraju i opstruiraju projekte.” Taj vrući krompir proslijeđen je Predsjedništvu BiH, koje bi ga uskoro moglo staviti na dnevni red, a gotovo je sigurno da će predsjedavajuća Željka Cvijanović insistirati da se to usvoji i ponovo vrati na Vijeće ministara, koje bi razmatralo konačni tekst i odlučilo.

Vidljivo je da je vlast Republike Srpske vrlo zainteresirana za ovaj aerodrom, ali regionalni stručnjaci upozoravaju da je to megalomanski projekat koji s ekonomskog aspekta nema nikakvo opravdanje da se gradi. U tom osporavanju najdalje je otišao urednik i stručni kolumnist časopisa za zračni promet Aeronautik Alen Šćuric iz Zagreba, koji smatra da je gradu od oko 30.000 stanovnika, koji ima četiri aerodroma u okruženju, to potpuno nepotrebno, utoliko prije što bi izgradnja piste i zidanih objekata mnogo koštala. S druge strane, tri aerodroma (Sarajevo, Tuzla i Mostar) ne mogu egzistirati bez finansijske infuzije izvršne vlasti, tako da je Vlada Federacije BiH u srpnju ove godine za unapređenje avioprometa odobrila šest miliona KM.

Premda se vlast u RS-u predstavlja kao glavni pokretač ovog projekta, izgleda da je za aerodrom u Trebinju više zainteresirana Republika Srbija jer zašto bi uložila 100 miliona eura za njegovu izgradnju da se iza toga ne krije nešto drugo. Očevidno je da se to želi graditi da bi, s jedne strane, Srbija proširila svoj utjecaj u regiji, a s druge, da bi zadovoljila nerealne ambicije predsjednika RS-a Milorada Dodika, koji državnu imovinu nastoji upisati kao entitetsku. Doduše, na teritoriju Republike Srpske već se nalazi jedan aerodrom, onaj u Mahovljanima kod Banjaluke, ali ga entitet koristi za civilni promet, dok s vojnog aspekta njime upravljaju Oružane snage BiH budući da je tu Brigada zračnih snaga sa svojim zapovjedništvom, te s jednim skvadronom (drugi je u Sarajevu) i dva bataljona, od kojih je jedan za motrenje i rano upozoravanje, a drugi za potporu. Pored ostalog, tu su četiri helikoptera tipa HUEY-II ukupne vrijednosti 38,5 miliona američkih dolara čiji je dio od samo 4,3 miliona iz proračuna platila BiH, dok su ostatak novca donirale Sjedinjene Američke Države kroz program pomoći prijateljskim zemljama Foreign Military Financing (FMF).

Vršljaju po BIH kao obavještajci 

Poznati stručnjak za vojnu tehnologiju prof. dr. Berko Zečević smatra da je za izgradnju aerodroma u Trebinju zbog geostrateškog interesa zainteresirana i Ruska Federacija, koja bi vjerojatno na toj lokaciji formirala neki svoj “humanitarni centar” na isti način kao što je, prije 10 godina, takav centar uspostavila na niškom aerodromu. Taj centar su od formiranja pratile kontroverze, među kojima je jedna od najvećih sumnja da je riječ o obavještajnoj aktivnosti pripadnika Ruske vojne obavještajne službe poznatije po skraćenici GRU, koja je nadživjela KGB, koji je rasformiran 1991, kad se Sovjetski savez raspao. Inače, GRU je u toku rata u BiH regrutirao ruske dobrovoljce u redove Vojske RS-a, a u miru njegovi oficiri u civilnoj odjeći vršljaju po BiH kao obavještajci.

edno je sigurno: onaj tko bi imao pod kontrolom aerodrom u Trebinju imao bi i svoje radare koji mogu kontrolirati obalu Jadranskog mora, a svaki radar sa dopunskim uređajima može biti sredstvo za prigušivanje komunikacija i kontrole bespilotnih letjelica. S obzirom na to da su Albanija, Grčka, Italija, Hrvatska, Sjeverna Makedonija i Crna Gora članice NATO-a, u Trebinju bi bila moguća ruska kontrola telekomunikacija usred teritorija koji pokriva Sjevernoatlantska alijansa. Kad se sve ovo ima u vidu, onda ne pije vodu teza da bi ovaj aerodrom bio profitabilan, ali onima koji ga žele graditi to nije ni važno budući da im civilni aviopromet u Trebinju nije u prvom planu.