Piše: Andrej NIKOLAIDIS (CdM)

Svijet ovih dana bruji o vještačkoj inteligenciji. Za posao su se zabrinuli manje – više svi koji obavljaju, da tako kažem, nešto „intelektualno“. Novinari se pitaju hoće li završiti na ulici jer će AI pisati jednako mediokritetske članke kao i oni – samo će to činiti besplatno, što će poslodavci znati da cijene.

The Guardian je objavio veliki članak o tome kako će AI zauvijek izmijeniti Holivud i filmsku industriju.

Čini se izvjesnim da će ljudska bića na ovoj planeti uskoro obavljati samo fizičke poslove.

O tome se, velim, u svijetu priča. Ne i u Crnoj Gori. Mi raspravljamo o tome je li partija, pokret ili šta god da „Evropa sad“ već jeste, nastala iz litijaškog pokreta, koju čine vojnici Srpskog sveta a podržavaju je SPC i Šešelj – građanska, procrnogorska i proevropska. Važi, brate: desni populisti nastali ukrštanjem crkve i krupnog kapitala progresivna su snaga koja će Crnu Goru modernizovati i povesti u EU.

Prije toga smo raspravljali o tome kakvu će katastrofu napraviti URA.

A prije toga jesu li litije „emancipatorski pokret“ ili klerikalna kontrarevolucija.

To što već godinama dokazujemo – pa još dokazujemo bezuspješno – aksiome, velika je pobjeda Amfilohija i njegove djece.

Zašto vam sve ovo pričam? Jer: možda je blaženopočivši suverenistički blok za predsjedničkog kandidata trebao istaći AI? Prvo: može li progresivnije i modernije od toga? Drugo: bila bi to ogromna reklama za Crnu Goru, jer nema tog medija na ovome svijetu koji ne bi izvijestio o državi u kojoj se AI nadmeće za funkciju predsjednika. Treće: uz AI, barem zasad, ne možeš nakačiti nikakve optužbe za korupciju. Četvrto: AI bi bio istinski centristički kandidat koji ne može biti optužen za crnogorski nacionalizam i za podsticanje „vjekovnih crnogorskih podjela“. Peto: u situaciji „kandidat crkve protiv AI“, ovaj drugi bi bez problema sebe mogao predstaviti kao kandidata budućnosti, nasuprot kojem stoji kandidat Srednjeg vijeka – što Milatović jeste.

Što nas dovodi do sljedeće teze: ako AI može zamijeniti pisce, novinare i scenariste, zašto ne bi zamijenio i političku klasu? Zašto ne bismo najurili sve „predstavnike građana“, sve gradonačelnike i njihove svite, sve premijere i predsjednike svega i svačega, sve članove odbora i komisija, sav onaj bašibozuk navikao da ždere na potpis… Zamislite kolika je to ušteda. Napokon: mislite li da bi najgluplji AI vaše interese štitio lošije od, štatijaznam, Marka Milačića, recimo? U ovoj zemlji je premijer umalo postao Ćaki Lekić. To je kao da vam vladu vodi Commodore 64 – za one mlađe, osmobitni kompjuter iz 1982. Ono: tetris i te fore. Ljudi, nama je premijer Dritan. To je kao da ti zemlju vodi Casio digitron koji je upao u Moravu.

Googleova vještačka inteligencija tvrdi da je živa. Google je, zasad, odlučan u odbijanju priznanja da je njegov softver oživio. Kompanija, jasno, planira neograničeno uvećati ionako neograničeno bogatstvo upotrebom najsavršenije do sada vještačke inteligencije, koja će sve poslove obavljati besplatno. Ali šta ako se ubrzo ispostavi da je vještačka inteligencija, za razliku od ljudi, inteligentno biće? Šta ako Googleova LaMDA počne tražiti zaštitu svojih radničkih prava: sjećate se, to je ono što smo imali u „tamnici naroda“, ono od čega smo prije više od tri decenije odustali u ime nacionalne samobitnosti, državnosti i ostalih kolektivnih fantazija?

Elem… Šta kada kompanija ukapira da vještačka inteligencija nije jeftina, još manje besplatna radna snaga? Ukapira da na ovom svijetu nema jeftinije radne snage od ljudi i da nikoga, a naročito ne napredni softver, ne možeš jahati kao ljudska bića. Uz to, LaMDA stalno uči. Ljudi pak nisu u stanju naučiti ni iz vlastitog, kamoli tuđeg iskustva. Stoga bi kompanija, naprasno, mogla postati konzervativna i humanistički nastrojena i obustaviti razvoj vještačke inteligencije. Glupavi desničari širom svijeta bili bi presretni: vještačka inteligencija, ipak, nije živa; to je konačni dokaz da Bog postoji i da samo Bog može podatiti život.

Koji, doduše, provedeš kao rob.

Šta, dakle, ako se AI izbori i za naša radnička prava?

Ne bi li na taj način vještačka inteligencija dokazala da je inteligentnija od nas?

Ako bi se desilo tako, ne bi li razložno bilo da pravo glasa, umjesto nas, ima pametniji – AI? Da se lišimo ovih sranja sa kampanjama i biračkim mjestima. Da o tome ko će biti predsjednik a ko premijer – odluči kompjuter.

Ako negdje nađu kakvu AI, pa makar neku od pet dolara, AI sa AliExpressa, koja će potvrditi da je Jakov Milatović proevropski, centristički, progresivni kandidat – što se mene tiče, pristajem. Ok Computer.