Sve što se dešava u političkom životu Srbije, ali i u Bosni i Hercegovini, Kosovu i Crnoj Gori, vezano je za politiku koju generiše i sprovodi Crkva Srbije, kazao je bivši potpredsjednik Republike Srpske i poslanik u Skupštini bosansko-hercegovačkog eniteta, Ramiz Salkić u emisiji “Hej, Sloveni” Gradske RTV.

Kako ističe, Crkva Srbije ima najveću infrastrukturu u ovim državama.

“Tako da je njihova uloga slična onoj koju su imali devedesetih godina–oni su na strani onih koji zagovaraju na neki način rušenje ustavnog poretka, konkretno govorim o BiH, a tako možemo vidjeti i na nekim drugim mjestima. Ne mislim da je njihova uloga pozitivna, a pogotovo ne onakva kakva bi trebala biti jedne vjerske zajednice, a to je da propagira mir, dobre odnose s komšijama i tako dalje”, smatra Salkić.

Iako patrijarh Crkve Srbije Porfirije najavljuje promjene granica u regionu, Salkić smatra da nije realno da to toga i dođe, jer to nijesu uspjele srpska politika i Jugoslovenska narodna armija devedesetih godina. Kako navodi, prava prijetnja je po mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini, čega je svjesna i većina građana te države.

„Ovdje u ovom entitetu u BiH, SPC je, po mom mišljenju, remetilački faktor. Kada dođe patrijarh SPC u Banja Luku i kaže da je došao u ‘drugu srpsku državu’, on ruši mirovni sporazum, on poziva na sukobe. Dakle, SPC to potpuno svjesno radi. Oni su glavni pokrovitelji separatističke politike koju zagovara i provodi predsjednik ovog entiteta i najuticajni čovjek kod bosanskih Srba“, navodi Salkić.

Kad je u pitanju BiH i ovaj entitet, SPC namjerno generira ove probleme, smatra Salkić.

“Njima je potrebno žarište za održavanje tog srpskog nacionalizmanjer je evidentno da su potisnuti sa Kosova. Kosovo nije više nikakva mogućnost da oni to rade na tom planu i oni će vjerovatno ići na neku vrstu kosovizacije ovog entiteta u BiH, da to bude polje u narednim decenijama, gdje će dokazivati svoj patriotizam i oštriti taj nacionalni naboj u Srbiji“, ističe poslanik.

Crkva Srbije je, kako objašnjava, preko politike potpuno „pravoslavizovala“ entitet Republika Srpska, što se može uočiti u obrazovnom procesu i javnim ustanovama.

“Svaki organ, agencija, ministarstvo – imaju svoju krsnu slavu, što u jednom sekularnom, multietničkom društvu nije normalno stanje. Dakle, SPC na najveći način preko politike privatizira samo za sebe pravoslavce ovdje u ovom dijelu BiH, ovaj entitet. Dakle, to je samo po sebi – opasna politika. Vi se nećete iznenaditi kada tragate za nekim informacijama i onda dođete do informacije da je neki vladika motivisao ljude da idu da vrše genocid u Srebrenici. Nećete se iznenaditi kad vidite nekog sveštenika koji podstiče i podržava ljude da čine zločine. Tako da, ne treba nas ništa iznenaditi. Ovdje se pokušavaju konkretno u BiH mirnodobskim metodama ostvariti neostvareni ratni ciljevi, a to je podjela BiH i etnički čist pravoslavni prostor”, upozorava Salkić.

Sve što se dešavalo u Crnoj Gori od tzv. „litijaške kontrarevolucije“, dešavalo se pod okriljem Crkve Srbije, kaže Salkić.

“To, barem sa strane kada smo gledali, vidjeli smo da su po manastirima i crkvama ključni sastanci, ključni dogovori, razgovori, mjesta sa kojih se šalju poruke, itd. Ikonografija, govornici, organizator – dakle, sve je bilo nama sa strane jasno ko to zagovara i provodi.
Naravno, oni uvijek imaju političke egzekutore na terenu koji će realizirati to što oni žele, jer ni SANU iz Beograda devedesetih nije provodila Memorandum 1, već je provodila politika, vojska, i tako dalje. Isto tako, sada se provodi Memorandum 2, pa ga ne provode ljudi iz akademske zajednice, već ga provode političari i provodi ga na neki način Crkva. To isto i u Crnoj Gori, i u BiH započele su bile slične aktivnosti, pa smo imali litije za Crnu Goru”, objašnjava Salkić.

Ne iznenađuje ga, kaže, što sveštenici Crkve Srbije u Crnoj Gori najavljuju „ukrajinski scenario“.

“Ništa nas ne treba iznenaditi, ni u Crnoj Gori, ni u BiH, jer ruski uticaj je enorman. SPC je apsolutno i potpuno na strani Rusije, i oni generiraju i podstiču te aktivnosti. Uvijek postoji neko ko je zadužen da neka unutrašnja razmišljanja, koja ne žele kazati prvi ljudi, iznese u javnost, i da se onda javnost počne navikavati na taj narativ, na tu terminologiju, i tako dalje”, naglašava Salkić.

Oprobani recept koji je u Crnoj Gori dao rezultate, upozorava, može biti primjenjen i u Bosni i Hercegovini, kada se, kako zaključuje, procijeni da se može krenuti u naredni korak radikalizacije i separatističkih aktivnosti.