Na kraju se, dakle, sve svelo na to: hoće li Albanci?

Crnogorcima je ulazak u vladu zabranjen jer po pobjednicima izbora Crnogorci i nisu nacija, nego kriminalna grupa; saradnici mafije, korumpirani, lažovi, nesoji i, sve u svemu, talog Srpskog sveta: ne elitni, nego najgrđi Srbi. Koje rukom (ili nogom, svejedno) pravde treba utjerati u srpstvo.

Piše: Andrej Nikolaidis za CdM

Bošnjaci i Hrvati u vladu neće.

Albanske nacionalne partije se dvoume. Neki od njihovih lidera toliko snažno žele da poguraju Crnu Goru na evropskom putu da ih od učešća u vladi nije odgovorila ni administracija SAD, koja na razne načine, no svakako dovoljno jasno (ne pametnome, no najglupljemu) poručuje da vlada sa Mandićem znači završetak puta ka EU.

Albanski će lideri sami odlučiti: sami su pametni, što bi rekli Ulcinjani. Da su Crnogorci branili ovu Crnu Goru obnovljenu 2006, onako kako su to činili Albanci, Hrvati i Bošnjaci, danas ne bismo bili u ovom ćumezu. Bez njih ove Crne Gore ne bi ni bilo. I to niko ne smije da zaboravi.

Međutim, Crna Gora je danas poput čovjeka koji je do vrata u govnima. I dok lagano tone a govna su sve bliže ustima, taj je čovjek, neobično nalik Crnoj Gori, zagledan u zvijezde i bavi se proučavanjem dalekih i blještavih sazvježđa, što tako snažno raspaljuju maštu i snove. Naročito je fasciniran zvijezdama sa zastave EU. Moga bi ih noćima gledati a da ne trepne.

Neke stvari ostaju neobjašnjene u racionalnoj ravni. Nemam odgovore, dakle ne iznosim tvrdnje. Imam tek pitanja.

Na primjer ovo. Kakva bi muka, jer nije pohlepa, ni da Bog, mogla natjerati lidere Albanskih partija da učine suprotno američkim zahtjevima? Koji su ujedno i zahtjevi Njemačke: dakle zahtjevi EU. Šta je bilo? Đe se zapelo? Može li se kako pomoć’?

Zašto bi lideri albanskih nacionalnih partija pomogli da se u Crnoj Gori formira vlada po Vučićevom diktatu? I kako to pomaže, recimo, štatijaznam – Kosovu? Zašto bi lideri albanskih nacionalnih partija željeli da pomognu Vučiću da maksimalno konsoliduje svoju upravu nad Crnom Gorom? Da bi nakon toga neometan mogao da se posveti Kosovu i obračunu sa Kurtijem i Osmani?

Spajićeva, a zapravo Mandićeva, a pravo za pravo Vučićeva vlada nastaviće da diže etničke tenzije između Crnogoraca i Srba. Ubrzano i sve intenzivnije. To vidi svako. Interes Albanaca u Crnoj Gori je da učestvuju u tome, na strani Vučića?

Ili ovo. Još pred izbore 2020. pisao sam kakva će biti sudbina Dritana i URA-e. Pomoći će velikosrpstvu da osvoji vlast, a onda će dobiti nogu u prkno. Tako je i bilo. Vlada koju je naumio napraviti Spajić identična je onoj koju je sastavio Amfilohije. Samo se jedan Albanac pokušava zamijeniti drugim Albancem ili Albancima. Nije li to svakome jasno?

Da je Spajić Albancima ponudio identitetska ministarstva (prosvjeta i kultura) i ministarstva sile (policija i vojska), držao bih da Albanci neizostavno trebaju u vladu. Jer tada bi oni držali kontrolni paket i vlade  i Crne Gore. U tom slučaju,  mogli bi voditi prozapadnu politiku. Ne bi bili ikebana na stolu antizapadne vlade – što je ono što im nudu Spajić. Imao bih samo jednu primjedbu: zašto Albanci nisu dobili i ministarstvo spoljnih poslova?

I konačno. U ovom trenutku, albanske nacionalne partije u vladi su Vučiću u Crnoj Gori potrebne da bi simulirao demokratičnost i multietničnost vlade. Kada njegova vlast u Crnoj Gori bude konsolidovana, neće mu trebati ni za to. Kao što mu danas više ne treba Dritan. I samo zato ga, a ne zbog famozne melodramatične svađe sa Spajićem i stupidnih šala sa tortom, nema u vladi.

Je li zaista nužno da velikosrpski projekat, nakon Dritana, potroši još nekog albanskog lidera u Crnoj Gori?