Ili HNS vodi kadrovsku politiku trojke u Federaciji BiH, ili je trojka toliko nemoćna u odnosu na moćne hrvatske lobije u Vladi FBiH, ili je u pitanju sukob unutar trojke? Koji god da je odgovor, izbor direktora KCUS-a trojki bi se mogao vratiti kao bumerang i biti početak njihovog kraja – kao što su izbornu kampanju vodili preko KCUS-a obećavajući promjene, eliminacija prof. Gavrankapetanovića i postavljanje “podobnog“ kandidata koga će podržati i “mama Bodnaruk“, sve zajedno s moćnim lobijima koji odlučju o milionskim ugovorima (preko leđa građana koji zavise od KCUS-a), trojku bi moglo skupo koštati na sljedećim izborima

Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, s obzirom na dešavanja oko njega, čini se da bio mogao postati ključni faktor za političke obračune, pa i (nove) političke promjene u Federaciji BiH. S obzirom na njegovu važnost, ne samo za Sarajevo nego i za brojne građane iz Federacije BiH koji se liječe u njemu, ne čudi što je imao toliku važnost u predizbornoj kampanji trojke – NiP-a, SDP-a i Naše stranke, čiji su lideri upravo preko KCUS, odnosno njegove direktorice Sebije Izetbegović, “raskrinkavali“ SDA. Nije malo onih koji će reći da su i Bakir Izetbegović i SDA izgubili izbore upravo zbog direktorice KCUS-a, dok su lideri trojke pričali kako će “metenje“ krenuti upravo od nje.

S obzirom da je KCUS postao goruća izborna tema, ne čudi pažnja i interesiranje javnosti oko imenovanja novog direktora. Elmedin Konaković i Nermin Nikšić ispred trojke su ovu poziciju mudro ponudili prof. dr. Ismetu Gavrankapetanoviću, ratnom heroju u bijelom, velikom poslijeratnom stručnjaku, profesoru Medicinskog fakulteta u Sarajevu, doktoru koga ljudi vole i koji ima veliki kredibilitet u javnosti. Nije na odmet bilo ni to što je i sam prof. Gavrankapetanović pao kao “žrtva čistki doktora u KCUS“, za što je Izetbegovićka redovno prozivana i optuživana.

Da oko izbora novog direktora KCUS-a baš i ne ide sve po PS-u, bilo je vidljivo nakon što su mediji prije više od godinu dana, dok se i nije znalo za konkurs i proceduru koja će, kako se ispostavilo, tek uslijediti, počeli pisati da će na mjesto generalnog direktora biti imenovan dr. Alen Pilav, čak su pravljeni i intervjui sa njim kao s novim generalnim direktorom KCUS-a. Javnosti je postao poznat nakon što je otvorio kapiju KCUS-a (?!), a nakon što je postavljen za v.d. generalnog direktora, nakon čega su mediji redovno pisali o njegovim uspješnim potezima i promjenama koje uvodi… Pri tome se malo ko zabrinjavao zbog, na primjer, vapaja onkoloških pacijenata da nemaju lijekove.

U međuvremenu se saznalo i za zvanični konkurs i krenula je trakavica oko izbora u koju se uključio ministar zdravstva Vlade Federacije, (kadar HNS-a iz HDZ-a 1990) kao glavni kočničar izbora prof. Gavrankapetanovića. Slijedila je blamaža Ministarstva oko upita Ekonomskom fakultetu u Sarajevu oko njegove diplome iz menadžmenta i upita i procjena je li “jači“ certifikat ili diploma magistra. Uz tvrdnje pojedinaca kako iza svega stoje “određeni lobiji“. O kojim lobijima se radi, niko ne govori.

Osim što je od životne važnosti ne samo za građane Sarajeva nego i Federacije BiH, KCUS je zbog brojnih ugovora koji prirodom posla mora sklapati s farmaceutskim kompanijama, veoma interesantan upravo zbog tih milionskih poslova, u čemu važnu ulogu (u nabavkama) ima i Zavod zdravstvenog osiguranja FBiH. Kao i Ministarstvo zdravstva, i Zavod “pripada“ hrvatskim kadrovima. Iako su revizori nekoliko puta ukazivali na to, Zavod već godinama ima privremeni Upravni odbor na čijem čelu je Snježana Bodnaruk, generalna sekretarka Ministarstva zdravstva Vlade FBiH, koja već godinama slovi za sivu eminenciju, odnosno nekoga ko vedri i oblači u oblasti zdravstva – od toga koje će lijekove građani dobivati i po kakvim uvjetima do listi pacijenata koji o trošku Zavoda idu na liječenje u inostranstvo. Po sarajevskim kuloarima se prepričava kako je upravo sin Bodnaruk prije nekoliko dana izjavio da prof. Gavrankapetanović neće biti direktor KCUS jer “njegova mama to neće dozvoliti“.

Možda bi se to moglo i prihvatiti kao još jedna kuloarska glasina sarajevske čaršije da nije zadnjih informacija, koje su već objavljene a po kojima ministar neće dati suglasnost na imenovanje prof. Gavrankapetanovića o čemu će zvanična odluka, navodno, uslijediti koliko sutra. Sad već nije tajna da ministar za svoju odluku ima i podršku premijera Nermina Nikšića, lidera SDP-a, koalicionog partnera NiP-a i Naše stranke, kako tvrde upućeni, svoju podršku u međuvremenu obećao Pilavu.

Ili HNS vodi kadrovsku politiku trojke u Federaciji BiH, ili je trojka toliko nemoćna u odnosu na moćne hrvatske lobije u Vladi FBiH, ili je u pitanju sukob unutar trojke? Koji god da je odgovor, izbor direktora KCUS-a trojki bi se mogao vratiti kao bumerang i biti početak njihovog kraja – kao što su izbornu kampanju vodili preko KCUS-a obećavajući promjene, eliminacija prof. Gavrankapetanovića i postavljanje “podobnog“ kandidata koga će podržati i “mama Bodnaruk“, sve zajedno s moćnim lobijima koji odlučju o milionskim ugovorima (preko leđa građana koji zavise od KCUS-a), trojku bi moglo skupo koštati na sljedećim izborima. Od istih onih građana koji su glasali za njih s nadom da će KCUS unaprijediti, kao što su i obećavali. Ili ćemo možda gledati kako će trojka i Nermin Nikšić odlučivati o tome ko će biti generalni ditektor Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru. Nemoguće? Pa naravno.