Piše: Đuro KOZAR (Oslobođenje)

Rat u Ukrajini, koji je poremetio sve geopolitičke i ekonomske odnose, ušao je u treću kalendarsku godinu, a crte bojišnice, koje su u drugoj polovini 2023. bile gotovo nepromijenjene, prije nekoliko dana su pomjerene nakon što je ruska vojska, poslije velikih borbi, osvojila sjeveroistočni grad Avdiivku. Ovim prodorom Rusi su, kako kažu u Moskvi, otvorili “vrata Donjecka”, što označava jednu od najvećih prekretnica na ratištu otkako je Rusija u agresiji zauzela Bahmut u svibnju prošle godine. Zauzimanje Avdiivke vjerojatno će pružiti moralni podsticaj vlastima u Rusiji, a to se, također, smatra još jednim korakom ka osiguranju ruskog držanja regionalnog centra Donjecka, oko 20 km istočno, koji drže ruske i proruske snage od 2014. godine. Putin je čestitao zapovjedniku zaduženom za napad na Avdiivku, generalpukovniku Andreju Mordvičevu, čime je otkriveno tko – poslije smijenjenih generala Aleksandra Dvornikova, Mihaila Teplinskoga i Sergeja Surovikina – predvodi rusku vojsku u Ukrajini. I u ukrajinskoj vojsci bilo je promjena u vrhu, pa je umjesto smijenjenog generala Valerija Zalužnog, novi glavni zapovjednik general Oleksander Sirski. Ono najvažnije jeste da Kijev ostaje uporan u tome da pod svoju jurisdikciju vrati oblasti koje su sada zaposjednute.

Inače, poslije dvije godine rata sumiraju se njegove tragične posljedice, pa su tako analitičari, na temelju gubitaka obje strane, u drugoj polovini 2023. godine konstatirali da je ovaj oružani sukob prouzročio oko 200.000 smrti i oko 300.000 ozbiljnih ranjavanja vojnika. Desetine tisuća je ubijenih civila, a bilo bi ih i mnogo više da nije bilo evakuacija u kojima je približno pet milijuna Ukrajinaca raseljenih unutar države, a još oko pet milijuna izbjeglo je u inozemstvo. Rusija je izrazito povećala vojne rashode, a Ukrajina uspijeva održati korak samo zahvaljujući desecima milijardi dolara vrijednoj pomoći koju dobija od prijateljskih zemalja. Usprkos zapadnim ekonomskim sankcijama, ruska ekonomija se preorijentirala na trgovinu s drugim zemljama i osigurala stabilnu opskrbu svog stanovništva i vojnih snaga. Ukrajinsko gospodarstvo se, usprkos gubitku oko 20 posto teritorija i velikim štetama zbog bombardiranja ključne infrastrukture, pokazuje sposobnim i dalje nastaviti aktivnost u ratnim uvjetima. Budući da se rat vodi na ukrajinskom teritoriju, tu je i glavnina šteta: do sredine 2023. procjenjuje se da je prouzročeno oko 97 milijardi izravnih ratnih šteta, pri čemu bi obnova nakon rata, ako bi se ubrzo završio, stajala oko 350 milijardi dolara.

Poslije pada Avdiivke postalo je jasno kako se ukrajinska obrana na više od 1.000 kilometara duge bojišnice nalazi u sve težem položaju, pa je smijenjeni general Zalužni ovih dana u intervjuu za CNN ocijenio da je braniteljima sada najpotrebnije bespilotno oružje, kao što su krstareće navođene rakete i dronovi, da Ukrajina ne bude uvučena u rovovsku bitku u kojoj ne bi imala prednost. Sjedinjene Američke Države od početka veljače opskrbljuju ukrajinske trupe tzv. GLSDB preciznim bombama proizvođača Boeing-Saab, s dometom od 150 kilometara, što znači da je glavna opskrbna ruta ruske vojske na obalnom pojasu između Krima i južnog ukrajinskog grada Mariupolja na dometu Ukrajine. Riječ je o vođenoj bombi koja se ispaljuje sa zemaljskih platformi, a ono što ovu vrstu naoružanja čini posebno korisnim jeste njegova mogućnost da nakon lansiranja jedri i mijenja pravac kretanja. Sposobnost letenja po nepredvidivoj putanji može biti problematična za obaranje i premda joj je težina bojeve glave manja od 20 kilograma, ima veliku preciznost i razornost na zemaljskim ciljevima.

Izgleda da bi 2024. mogla biti godina konsolidacije na obje strane: Rusiji nedostaju oprema i obučeno ljudstvo za pokretanje strateške ofanzive, dok Ukrajina izgrađuje svoje unutarnje snage i treba financijsku i vojnu potporu Zapada. Ako pomoć Ukrajini i dalje bude pritjecala, njena bi vojska mogla biti u dobroj formi da se odupre ruskoj ofanzivi, ali i njena, kao i ruska vojska je dosta iscrpljena, a dovođenje novih svježih snaga ide sporo, budući da nije malo onih koji izbjegavaju odlazak na front. Kako god, ovom ratu se za sada ne vidi kraj i mogao bi još potrajati jer nijedna strana još nije spremna sjesti za pregovarački stol i ne zna se kad će sjesti budući da imaju maksimalističke stavove i nisu voljni za prilično bolne kompromise.