Piše: Đuro KOZAR (Oslobođenje)

Pojedini beogradski mediji u posljednje vrijeme sve češće upozoravaju na izazove, rizike i prijetnje sa kojima se suočava Srbija, podsjećaju na aktualne ratove i iskazuju potrebu za sposobnosti vojske za izvođenje specijalnih operacija u širem spektru na operativnoj i strategijskoj razini. Srbija jeste okružena članicama NATO-a, ali osim s Hrvatskom, s ostalim susjedima ima dobre odnose, sa Mađarskom i više od toga, tako da nema opasnosti od toga da bi netko na nju izvršio oružanu agresiju, ali napominju da zemlja može i iznutra biti ugrožena i bez izravnog upada nečije vojske - hibridnim načinom ratovanja. To je ustvari specijalni rat kao oblik agresivnog i uglavnom prikrivenog djelovanja radi destabilizacije neke zemlje bez otvorene upotrebe oružane sile. Izraz specijalni rat na prostoru bivše Jugoslavije prvi put se počeo koristiti u udžbenicima i priručnicima kojima su vlasti u SFRJ upozoravale građane na neprijateljske aktivnosti stranih agenata i njihovih domaćih suradnika. U novije vrijeme, umjesto specijalnog rata, koristi se pojam hibridni rat koji je postao popularan na Zapadu kao opis nekonvencionalnih aktivnosti kojima velike sile rade na destabiliziranju rivala ili manjih država.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić nedavno je, prilikom posjete Vojnotehničkom zavodu u Žarkovu kod Beograda, rekao da Srbija kroz transformaciju svoje vojske razvija snage za brzo reagiranje tako da se broj specijalaca sa 1.500 povećao na 5.000. Potvrdio je da će specijalne snage biti sačinjene od lakih jedinica, jurišnih bataljona i teških formacija, odnosno združenih taktičkih borbenih grupa. Lake jedinice će činiti 63. padobranska brigada (niški specijalci) i 72. brigada za specijalne operacije (pančevački specijalci) koje će ukupno imati između 1.800 i 2.000 vojnika, dok će Odred vojne policije za specijalne namjene Kobre imati 500 pripadnika. Formiraju se i jurišni bataljoni sa mehaniziranim četama, tenkovima, protivoklopnim oružjem i sa svim onim što je potrebno za prvo prihvatanje borbe. Analitičari su zaključili da će se krug elitnih jedinica Vojske Srbije proširiti na izviđačke čete iz komandnih bataljona četiri brigade kopnene vojske i jedan samostalni oklopno-izviđački bataljon. Riječ je o bataljonu pod nazivom Orlovi i to je treća borbena jedinica u sastavu 72. specijalne brigade, pored Grifona, koji su primarno predviđeni za izviđačko-diverzantske zadatke i Sokolova za antiteroristička dejstva.

Pored tri pomenute specijalne vojne jedinice, u Republici Srbiji djeluju i dvije elitne policijske formacije - Specijalna antiteroristička jedinica SAJ, čiji je glavni štab u Batajnici, i Žandarmerija sa sjedištem u Beogradu. SAJ, u čijem je sastavu 380 ljudi, posebno je usmjeren na borbu protiv terorizma i osposobljen je za izvršenje većih akcija. Prije se zvala Jedinica za specijalne operacije (JSO) i prati je vrlo loša povijest, budući da je njen pripadnik Zvezdan Jovanović 12. ožujka 2003. u Beogradu, ispalivši iz automatske puške snajperski hitac, izvršio atentat na tadašnjeg predsjednika Vlade Srbije Zorana Đinđića. Atentatoru Jovanoviću i organizatoru atentata Miloradu Ulemeku Legiji izrečeno je po 40 godina zatvora, a nakon toga se ova specijalna jedinica oslobodila kriminalaca koji joj nikad nisu ni trebali pripadati, promijenila ime i stavljena je pod veću kontrolu vlasti. Žandarmerija je u Srbiji osnovana 2001. i izvršava zadatke kada postoji izravna opasnost od nastanka veće krizne situacije, naročito prilikom masovnih okupljanja. Njen ustroj je poluvojnički, a i obuka je slična vojnoj. I u Žandarmeriji je bilo nečasnih pojedinaca, a jedan od njih je Bratislav Dikić, koji joj je zapovijedao od 2007. do 2013. godine. Smijenjen je zbog sudjelovanja u organiziranom kriminalu i reketiranju, a poslije je bio jedan od sudionika u pokušaju državnog udara u Crnoj Gori 2016, gdje mu je i suđeno, ali je pobjegao u Srbiju. Kao osobi opasnoj po sigurnost BiH, 2022. godine na graničnom prijelazu Rača bio mu je zabranjen ulazak u Bosnu i Hercegovinu.

U Beogradu, dakle, upozoravaju na sigurnosne izazove i prijetnje i jačaju vojne i policijske snage za borbu protiv svih oblika hibridnog rata čiji je cilj, kako kažu, destabilizacija Srbije bez otvorene upotrebe oružane sile. Prevencija i zaštita jesu poželjne, ali stječe se dojam da je u Beogradu stvorena atmosfera pretjeranog straha i zabrinutosti za sigurnost zemlje, da bi se opravdalo enormno jačanje specijalnih jedinica vojske i policije.