Znanstvenici su otkrili alarmantne razine toksičnih metala u tamponima, uključujući olovo, koje nema sigurnu razinu izloženosti. To otkriće naglašava važnost razumijevanja rizika različitih sanitarnih proizvoda.

Stijenke vagine mogu apsorbirati zagađivače poput metala, koji zatim ulaze u krvotok bez filtriranja u jetri. Zbog toga je pažljiv odabir tampona ključan. Čak 86 posto žena u SAD-u koristi tampone tokom menstrualnog ciklusa.

Unatoč tom velikom potencijalu za zabrinutost za javno zdravlje, vrlo je malo istraživanja provedeno za mjerenje kemikalija u tamponima. Koliko znamo, ovo je prvi rad koji mjeri metale u tamponima, ističe Jenni Shearston, epidemiologinja za okoliš na američkom Univerzitetu Columbia.

Pronađeni svi testirani metali

Koristeći masenu spektrometriju, znanstvenici su izmjerili 16 metala u 30 tampona od 14 proizvođača. Tamponi, koji dolaze iz Velike Britanije, SAD-a i Europe, sadržavali su sve testirane metale: arsen, barij, kalcij, kadmij, kobalt, krom, bakar, željezo, mangan, živu, nikal, olovo, selen, stroncij, vanadij, i cink. Njihova studija objavljena je u časopisu Environmental International.

Osobito su zabrinjavajuće bile razine olova (120 nanograma po gramu tampona), kadmija (6,74 nanograma po gramu) i arsena (2,56 nanograma po gramu). Neorganski tamponi imali su veću koncentraciju olova, dok su organski tamponi imali višu razinu arsena.

Put kontaminacije

Metali vjerovatno ulaze u tampone kroz poljoprivredne i proizvodne procese. Biljke koje se koriste za materijale za tampone mogu apsorbirati metale iz pesticida, gnojiva i otpadnih voda. Vlakna također mogu apsorbirati kemikalije tijekom proizvodnje.

Iako su toksični metali sveprisutni i izloženi smo niskim razinama u bilo kojem trenutku, naša studija jasno pokazuje da su metali također prisutni u menstrualnim proizvodima te da žene mogu biti izložene većem riziku od izloženosti korištenjem ovih proizvoda, objašnjava Kathrin Schilling, izotopska geokemičarka sa Univerziteta Columbia.

Podaci koji nedostaju

Nedostaju podaci o hemijskoj apsorpciji kroz vaginalne stijenke, zbog čega nije jasno mogu li ti metali dospjeti u tijelo. Potrebna su i daljnja istraživanja kako bi se utvrdili mogući učinci na zdravlje.

Stvarno se nadam da su proizvođači dužni testirati svoje proizvode na metale, posebno na otrovne metale. Bilo bi dobro vidjeti javni poziv za to ili tražiti bolje označavanje tampona i drugih menstrualnih proizvoda, napominje na kraju Shearston, piše Science Alert.