Piše: Đuro KOZAR (Oslobođenje)

Od 1. siječnja 2025. godine u Republici Hrvatskoj, kako je najavljeno, trebalo bi da se uvede obvezni vojni rok, sa izmjenama Zakona o obrani i Zakona o službi u Oružanim snagama RH, ali već se otvoreno javljaju sumnje da je to preuranjeno, jer je za pripreme potrebno više vremena, te da je služenje od dva mjeseca isuviše prekratko. Izvjesnost ponovnog obveznog vojnog roka u Hrvatskoj pojačava kontekst ratnih sukoba u Ukrajini i na Bliskom istoku, a dodatno uvjerava i nedavna izjava hrvatskog ministra obrane Ivana Anušića, koji je naglasio kako o ovom pitanju postoji koordinacija s NATO-om, s čijim je članicama sve usuglašeno. Na ovaj korak vjerojatno je utjecalo i to da se i u Republici Srbiji od sredine iduće godine također uvodi ovo služenje od 75 dana. Inače, obvezni vojni rok u Hrvatskoj zamrznut je 1. siječnja 2008. godine, a model je zamijenjen dragovoljnim služenjem, koji omogućuje stjecanje vojnih znanja za vojničke dužnosti u OSRH.

Obuka od osam tjedana provodi se u Požegi i na vojnom poligonu Gašinci, nakon čega se odabranim ročnicima može, ovisno o stručnoj spremi, ponuditi status djelatne vojne osobe. Dragovoljci imaju pravo na mjesečnu naknadu od 900 eura, a premda nema službene informacije, u javnosti se navodi kako Ministarstvo obrane RH predviđa određenu plaću i za one koji budu služili obvezni vojni rok, a postoji i mogućnost da će se mjeseci provedeni na vojnom roku računati i u radni staž.

Biznismen Ante Kotromanović, koji je bio hrvatski ministar obrane od 2011. do 2016. godine, u intervjuu za Večernji list istaknuo je potrebu za strateškim planiranjem u obrani, ističući da se prvo moraju definirati prijetnje i rizici s kojim se Hrvatska potencijalno suočava. “Ova se rasprava potegla tek nakon što su Srbi najavili uvođenje vojnog roka”, primijetio je Kotromanović i dodao: “Mi imamo Strategiju nacionalne sigurnosti, prema kojoj postoji niska razina opasnosti od ratnog sukoba u okružju. Ako se nešto promijenilo, moramo definirati koje su to prijetnje. Recimo, Finska je jasno definirala da je njoj prijetnja Rusija. Tko je nama prijetnja? Jesu li to Mađarska ili Srbija? Ako je to Srbija, onda moramo jasno reći iz kojih je razloga ona prijetnja i Hrvatska vojska tek nakon toga treba praviti plan kojim bi se odgovorilo na eventualnu prijetnju koja će doći na naš teritorij. Apeliram da se s obveznim vojnim rokom ne žuri i da su za pripreme potrebne barem dvije godine”. S Kotromanovićem se slaže i vojni analitičar dr. Marinko Ogorec, koji je nekad kao časnik i radio s regrutima u JNA, te ističe: “U dva mjeseca obvezne vojne obuke ročnici mogu naučiti samo ono najosnovnije od osnovnog, a to je premalo. Treba znati i da nakon završene srednje škole ili fakulteta mladima treba barem mjesec da se priviknu na vojnički život”.

Obvezna vojna obveza u RH bila bi u vojarnama u Našicama, na Slunju i u Kninu, s tim da je u našićkoj smještena 1. oklopno-mehanizirana bojna Sokolovi. Na Slunju u Kordunu je vojni poligon Hrvatske vojske “Eugen Kvaternik” koji je po površini jedan od najvećih u Europi, a u vrijeme JNA bio je vježbalište 5. vojne oblasti. Tu je stalno locirana Topničko-raketna bojna, pa će za regrute trebati osigurati odvojen smještaj. Za služenje vojnog roka planirana je i vojarna 4. gardijske brigade Pauci u Kninu, u kojoj je sjedište Zapovjedništva Gardijske mehanizirane brigade i 3. mehanizirane bojne, koja je u njenom sastavu, tako da će mladići koji će tu dolaziti na dva mjeseca biti u odvojenim objektima. Za njihovu obuku u sve tri vojarne bit će potrebno oko 500 dočasnika i časnika koji se neće moći preuzeti iz aktivnih postrojbi, jer bi se time oslabila profesionalna vojska, što znači da je potrebno vrijeme da se taj kadar osposobi, iz čega se može zaključiti da je nerealno da početkom iduće godine u Hrvatskoj sve bude spremno za početak ove obuke. Plan je da bude pet naraštaja po 800 ročnika, dakle, oko 4.000 mladića godišnje bi prošlo ovu obuku. Važno je napomenuti da je obvezni vojni rok u Hrvatskoj samo za mladiće, dok je djevojkama, kao i dosad, omogućeno dobrovoljno služenje u požeškoj vojarni.

Osim u Hrvatskoj i Srbiji, ideja o vraćanju obveznog vojnog roka veoma je aktuelna u još nekim zemljama – od Crne Gore, Francuske do Njemačke, a takav vid obučavanja već imaju Grčka, Norveška, Finska, Švedska, Estonija, Austrija, Švicarska, Ukrajina, Danska, Rusija, Kipar i Turska. Što se tiče Turske, ona ima jednu posebnost: vojni obveznici mogu skratiti vrijeme u vojsci za četiri tjedna uz naknadu od oko 5.000 eura. Nekada su bili mogući i duži rokovi koji su se uz naknadu skraćivali. Općenito, u toj zemlji obvezni vojni rok odnosi se na sve muškarce između 20 i 40 godina i traje najmanje šest mjeseci, a tko izbjegne službu, može biti novčano kažnjen ili ide u zatvor i ne postoji pravo na odbijanje služenja vojnog roka.