Pontifikat pape Franje obilježila je njegova skromnost te poruka prihvatanja i nediskriminacije. Briga za siromašne bila je u središtu njegovog djelovanja, a bio je protiv idolopoklonstva novcu i socijalne nejednakosti. Bio je prvi isusovac u papinskoj službi, ali i prvi koji je nakon 1.100 godina uzeo novo papinsko ime, Franjo. O životu i djelu pape Franje za Radio Federacije govorio je profesor filozofije i teologije, bosanski franjevac Mile Babić.

Jučer je cijeli svijet potresla vijest o smrti pape Franje. Pamtićemo ga kao izuzetno plemenitog čovjeka koji je cijenio ljudske vrline i koji je imao razumijevanje za manjine, migrante i ljude pogođene ratovima i katastrofama. Bio je čovjek koji je ostao skroman i ponizan do kraja.

"On, kad je izabrao ime Franjo, već je tim pokazao kako će raditi. To je zapravo put svetog Franje Asiškog. Znate da je u srednjem vijeku, 1219. godine, u Egiptu bio peti križarski rat protiv muslimana? I šta je sveti Franjo uradio? Otišao na svoju ruku sultanu Maliku al Kamilu na razgovor. Satajali su nekoliko sedmica, sprijateljili se i otad smo braća i sestre, jer nije Božija volja da ljudi između sebe ratuju. Isto to je htio i papa Franjo – mir među religijama i ljudima. Papa Franjo je 2019. godine potpisao Deklaraciju o bratstvu s Ahmedom et-Tajibom. Danas kršćani i muslimani čine pola čovječanstva i odgovornost za mir je na njima i da se stekne povjerenje. To je bio cilj pape Franje - da mir vlada među ljudima. Ovdje, kada je bio u Sarajevu, držao je govor vjerskim poglavarima i ono što je naglasio bilo je bratstvo, jer ljudi su braća i svi su jednaki. Zadnja njegova poruka je bila: 'Pomozite Gazi.' On je svaki dan zvao župnika, svećenika u Gazi i pitao za stanje. Bio je jednostavno čovjek koji je promovisao bratstvo gdje god da je došao."

Papa Franjo je zaista bio impresivna ličnost. Jučer smo imali niz reakcija u kojima se hvali njegov rad, ali i onih koje su bile suprotne.

"On je išao da bude ponizan, on ništa nije htio nametati. On je provodio reforme koliko je mogao, a opet se trudio da ne bude raskol u crkvi. Pokazao je koliko ta današnja gramzivost za materijalnim dobrima ljude vodi u nepravdu, sukobe, mržnju. On je bio jednostavan čovjek, siromašan, ponizan. To je taj primjer poniznosti, kao što je Isus bio, ponizan i poslušan ljudima. Ali, nekim ljudima je teško priznati. Ovi neki naši ljudi bi davali prijedloge, trebao bi raditi ovo, za ove ili za one. Pa on hoće da bude ponizan. Jer kad ti učiniš prvi korak poniznosti, onda će i drugi taj korak učiniti. Ne može odjednom, jer za poniznost i dobrotu dolaze rezultati, ali ne odjednom."