Piše: DINO BAJRAMOVIĆ

Tog 11. juna 1985. zagrebački "Jugoton" objavio je drugi, dupli album sarajevske grupe "Zabranjeno pušenje". Na tridesetu godišnjicu ove ploče, negdje u ovo doba 2015. godine, pisali smo da, ako nije najbolji i najvažniji, onda je duplo izdanje "Dok čekaš sabah sa šejtanom" sigurno najsadržajniji album u historiji bosanskohercegovačkog rocka.

U hrvatskom izadanju magazina "Rolling Stone", pak, nekoliko mjeseci ranije objavljen je “Top 100” najboljih albuma u regiji, gdje je Sabah “zauzeo” sedmo mjesto, kao naša najbolje plasirana ploča.

BORO, MIĆA I RAKA

Ali, da bi bio snimljen drugi album, alanfordovski rečeno, prije svega je trebalo proizvesti prvijenac.

“Mi smo, ustvari, bili vrlo produktivan bend. Imali smo puno pjesama. Na našu prvu ploču 'Das ist Walter' uvrstili smo dvanaestak pjesama, trinaest, petnaest, ne sjećam se, a bilo ih je još, otprilike, dvadeset. U Kiseljaku smo napravili demo snimak kad nismo ni znali da ćemo uopšte ikada išta snimiti i sa tim snimkom smo, ustvari, bili autsajderi. Niko nije reagovao na to, a ja sam mislio 'piši, propalo' i da se ništa neće desiti.

Međutim, zahvaljujući Bori Kontiću, a kasnije i Miliću Vukašinoviću, neko nas je zapazio. Boro je tada na Radio Sarajevu uređivao 'Primus', u okviru kojeg se emitovala i 'Top lista nadrealista', a Mića je došao zbog intervjua za tu emisiju. Boro mu je rekao: ‘Eto me, samo da završim ovu raju iz 'Nadrealista', pa ćemo uraditi intervju.' Pošto je Mića jedan vrlo nagodan gospodin, poslušao je naš demo snimak koji mu je tada dao Boro i pritom mu rekao da je 'vrlo interesantan'. Hvala Mići što je to čuo. Jer, znam po sebi koliko, kasnije u životu, nekih demo snimaka nekih mladih grupa uopšte nisam preslušao. Mići se to svidjelo, pa je nazvao Mahmuta Pašu Ferovića i pitao ga može li on, u svom studiju u ulici Vase Miskina, današnjoj Ferhadiji snimiti te naše pjesme. Ustvari, rekao mu je: 'Hajd’ mi uradi ovu raju.' 

Mustafa Čengić Muče (Foto: Arhiv)

Tako je snimljen taj naš prvi album, koji je kasnije objavio zagrebački Jugoton, zahvaljujući menadžeru 'Bijelog dugmeta' Raki Mariću. Rekao im je da nema smisla da 'Das ist Walter' objavi 'PGP RTB', ili 'RTV Ljubljana', a da ne govorimo o sarajevskom 'Diskotonu' i da to, onako kako treba, može podržati samo 'Jugoton'”, govorio nam je prije tačno deset godina Mustafa Čengić Muče, alias Mujo Snažni, solo gitarista „Pušenja“ na prva dva njihova prijeratna albuma i pripadajućim im turnejama.

I, već svojim prvim albumom iz 1984. „Pušenje“ je postavilo visoke standarde. Ipak, naredne godine su članovi ove grupe “preskočili” standarde koje su sami postavili. Zapravo, albumu „Dok čekaš sabah sa šejtanom“ mogu se dijagnostifikovati tek dvije mane: objavljen je početkom ljeta i imao je previše hitova.

Haj’mo prvo razriješiti ovo oko ljeta. Muče kaže: “Znate šta, nas su svi odvraćali od ideje da objavimo dvostruku ploču. Čuveni urednik iz 'Jugotona' Siniša Škarica sjedio nam je na glavi i govorio nam da ne bi trebali raditi dupli album jer je preskup, neće ga niko kupiti, propašće, ovo, ono... A, mi smo imali pjesama i pjesama, i još smo uz to rekli da sviramo ne da bi zaradili nego se nama sviđalo to što radimo. Dakle, ili je dupli album, ili nema albuma. U 'Jugotonu' su prihvatili ono što smo mi željeli, jer je tu bilo nekoliko vrlo značajnih pjesama.

E, sada dolazimo do ljeta 1985. godine... Oni su 'Dok čekaš sabah sa šejtanom' ubacili u proizvodnju onda kada su njihovi pogoni najmanje radili. Zato što su u Jugotonu, na redovnom sastanku, utvrdili procjenu prodaje 'Sabaha', koja za njih nije bila zadovoljavajuća. Pa su štampali vrlo malo primjeraka u tom prvom izdanju. Ali, kada su oni vidjeli da to ide i kad sam ja jednom bio poludio i otišao taxijem u Zagreb te im u 'Jugotonu' rekao da idu u p.m. jer se to meni događa jednom u životu i nikada više, onda je Škarica naredio da se štampa i drugo izdanje. Na kraju smo prodali pedesetak hiljada primjeraka 'Sabaha', ili stotinjak hiljada nosača zvuka jer je album bio dupli, i zaradili njihovu 'Zlatnu ploču', koju su oni dodijeljivali izvođačima sa tim brojem prodatih primjeraka.”

FUDBALSKI TIM U STUDIJU

„Dok čekaš sabah sa šejtanom“ snimljen je u aprilu i u maju 1985. u zagrebačkom SIM-u, u ulici Zelengaj 57, tada najboljem studiju u bivšoj Jugoslaviji, u vlasništvu Vladimira Smoleca, koji je na ploči potpisan kao ton majstor. Snimatelj je bio Dragan Čačinović Čač, a producent Mahmut Paša Ferović. Pored Davora Sučića Sule alias Sejo Sexon, koji i danas vodi ovaj bend, i Mučeta, „Dok čekaš sabah sa šejtanom“ snimili su i Nenad Janković alias Nele Karajlić (vokal), Mladen Mitić Mitke alias Munja Mitić (bas gitara), Predrag Rakić Šeki alias Šeki Gayton (bubnjevi), tu negdje se vrtio i Zenit Đozić, originalni bubnjar „Zabranjenog pušenja“, potom Dražen Drale Janković alias Seid Little Karajlić (klavijature) i Ognjen Ogi Gajić “bez aliasa” (saksofon, flauta).

„Sjećam se da nam je Senad Galijašević - Senad od Bosne, kasnije Senna M., posudio klavijature za snimanje pjesme 'Baš-čelik'. Mi tada o klavijaturama većeg ranga pojma nismo imali. Oko te pjesme se motao i zagrebački muzičar Stanko Juzbašić, pa je i potpisan kao jedan od aktera koji su svirali na 'Sabahu'. Pjesmom 'Baš-čelik' najavili smo rat koji se desio šest, sedam godina kasnije, baš kao što je i Jure Kaštelan, kada je napisao tu pjesmu, htio najaviti II svjetski rat. A pjesmu 'Stanje šoka' otpjevali su Nele Karajlić i zagrebački pjevač Toni Lee, koji je bio zaljubljen u Elvisa Presleyja”, veli Muče.

Omot albuma „Dok čekaš sabah sa šejtanom“ dizajnirao je Srđan Velimirović Srki, autor nekih od najboljih skečeva u „Top listi nadrealista“, koji je i nacrtao ilustraciju za naslovnicu, dok je fotografiju uvrštenu na poleđinu omota snimio Elvedin Kantardžić. Na toj fotografiji su Zenit Đozić, Ognjen Gajić, Davor Sučić, Predrag Rakić, Mustafa Čengić i Nenad Janković.

„Mi smo imali puno više pjesama nego što smo objavili na našem prvom albumu, što je i Muče rekao. Naši punk koncerti po sarajevskim klubovima prije 'Waltera' trajali su dva sata. A dva sata punk koncerta znači da na repertoaru imaš sto pjesama, ha, ha, ha... Nisu to 'Indexi' da stvar traje petnaest minuta. Kod nas bi u petnaest minuta stalo najmanje pet, šest komada. Dosta pjesama koje su objavljene na 'Sabahu' bile su napisane još u fazi 'Waltera'. Zapravo, mi smo pomislili da ćemo zauvijek ostati koncertni bend, tri, četiri godine prije snimanja 'Waltera' nosili smo 'Zenicu Blues' od vrata do vrata. Po starom dobrom običaju u Sarajevu to niko nije ni prepoznao. Tako da ni 'Walter', a ni 'Sabah' nismo objavili u Sarajevu, već u Zagrebu”, kaže Sula.

„Sabah“ je krcat hitovima, pa su tako pjesme kao što su „Ibro dirka“, „Stanje šoka“ ili „Nedelja kad je otiš‘o Hase“ potpuno zasjenile takva remek-djela kao što su pjesme „Gospođa Brams“, „Dok jezdiš ka Alemanji”, ili „Baš-čelik“:

“Kada smo se dogovorili da objavimo dupli album, imali smo pozitivne signale da bi ga mogli prodavati po cijeni jedne ploče, međutim to se nikako nije moglo administrativno riješiti. Ta naša ideja, zapravo, nikako nije mogla imati svoj standard vezan za plaćanje poreza i sve druge trgovačke zavrzlame. Tako da je album bio malo skuplji, što je utjecalo na njegovu prodaju. I, bez obzira na  konstataciju da je 'Sabah' krcat hitovima, taj album je bio potpuno iskasapljen od strane rock kritike. Bio je baš zgažen. Iako je 'Sabah' album dobrih pjesama, njegov problem, ipak, nije bio višak hitova.”  

Davor Sučić Sula (Foto: Arhiv)

Problem je vjerovatno ležao u činjenici da su mnogi novinari na području bivše Jugoslavije bili ljuti na njih zbog afere “crk’o Maršal”, koja se dogodila 27. novembra 1984. na njihovom koncertu u Rijeci.

„Pa, sad, ne znam koliko se i to odrazilo... Uglavnom, nije bilo oportuno tada nas podržavati. Nekako, ljudima je zasmetala ta neka naša stalna medijska prisutnost. Pojavila se i 'Top lista nadrealista', počeli smo svirati u velikim dvoranama... A, rock kritičari te jako vole dok s njima sjediš u kafani i piješ pivu, ali kad prođeš pored njih u autu onda te mrze. Tako da smo mi u očima medija, u tih godinu dana, imali status razmaženih zvijezda nerazumnih prohtjeva. Kad dobiješ taj status, onda se i čitav odnos medija i tog nekog establišmenta promijeni, mada smo uvijek bili oni isti, poderani ljudi sa instrumentima. Tako da je taj 'Šejtan' dobio loše ocjene od nekih etabliranih kritičara. Zapravo, od svih osim od Darka Glavana. Recimo, od beogradskih kritičara Petra Janjatovića i Dragana Kremera, pa do ovih na{ih sarajevskih, poput Kreše Palamete. Uglavnom, to je bila ekipa za očevid”, ističe Davor Sučić.

POPRILIČNO VEĆINSKI I SKROZ MANJINSKI AUTORI

Dupli album „Dok čekaš sabah sa šejtanom“ ima šesnaest pjesama, od kojih „Baš-čelik“ u dvije verzije, potom monolog Neleta Karajlića „Radost prvog žita“, ali i vinjetu u trajanju od deset sekundi „Ne me quitte pas“.

I, kao što su The Beatlesi imali autorski dvojac Lennon/McCartney, The Rolling Stonesi Jagger/Richards, The Clash Strummer/Jones, tako je i „Zabranjeno pušenje“ imalo svoj duo: Sexon/Karajlić. Jedan od njih dvojice je, ipak, poprilično većinski, a drugi skroz manjinski autor.

Tako je, naprimjer, pjesme „Stanje šoka“, „Dok čekaš sebah sa šejtanom“, „Ibro dirka“, „Ujka Sam“, „Kažu mi da novog frajera imaš“ i „Gospođa Brams“, napisao Sučić. Zajedno sa Draženom Jankovićem potpisao je, pak, pjesme „Djevojčice kojima miriše koža“ i „Dok jezdiš ka Alemanji“, sa Mitićem „Lutka sa naslovne strane“, sa Elvisom J. Kurtovichem „Brut“, a sa Neletom Karajlićem „Nedelja kad je otišao Hase“.

Sučić je komponovao muziku i za stihove pjesme „Baš-čelik“, čiji je autor Jure Kaštelan. Pjevač Janković je autor pjesme „Vuk“, a ono što je on “izrecitovao” u segmentu zvanom „Radost prvog žita“ napisao je Gajić. Kompoziciju „Ja imam kuhinju“ napisao je Zoran Degan, nekada član Pušenja a kasnije Elvisa J. Kurtovicha, dok su Degan i Kurtovich zaslužni za skladbu „Sanjao sam noćas da te imam“.

"Ne me quitte pas" je izgovorio Đozić.

Na našu konstataciju da je upravo on napisao najviše muzike i teksta koji su objavljeni na Sabahu, Sučić je rekao: “Pa, znam.”