Zanimljiva objava na Redditu, u kojoj korisnik pita šta su ljudi u Hrvatskoj mislili o ćevapima 1983. godine, pokrenula je nostalgičnu i duhovitu raspravu. Iako je pitanje postavljeno poluironično, komentari su donijeli stvaran presjek vremena u kojem su ćevapi već bili duboko ukorijenjeni u gastronomsku kulturu regije.

Stevo Karapandža, čovjek poznat po tome što je kuhao za Tita, na kratkom video isječku komentariše ćevape govoreći: "Cijeli Jadran smrdi po ćevapčićima i ražnjićima. To je upropastilo i ono malo kuhinje što smo mogli uzdići i pokazati", govori on u videu, piše Dnevno.hr.

Međutim, korisnici u komentarima se baš i ne slažu. "U RH još nisam probao barem dovoljno dobre ćevape, zato me i ne čudi da im smrde", piše jedan korisnik.

Foto: Tom Dubravec / CROPIX/Ilustracija

Praktičan i dostupan obrok

Neki su ih tada smatrali "brzom hranom", ali ne nužno u negativnom smislu, već više kao praktičan i uvijek dostupan obrok, posebno na putovanjima ili sportskim događajima.

Kao što jedan komentator ističe, ćevapi su tada bili neizostavan dio svakog izleta ili odlaska u Tuzlu, Sarajevo, Travnik... Putovalo se satima samo da bi se pojela dobra porcija s lukom i somunom.

Iako su bili popularni, tadašnji Hrvati često su na ćevape gledali kao na lagan obrok, "nešto što se jede usput, ali od čega nisi sit ako si bio gladan", kako navodi jedan korisnik.

Šira slika koja se provlači kroz komentare pokazuje koliko su ćevapi bili više od hrane – nešto poput društvenog rituala. Jeli su se uz nogomet, na ekskurzijama, na pijaci ili kao "nagrada" nakon napornog radnog dana.

Gdje su najbolji ćevapi?

Bilo da se radilo o Sarajevu, Banjoj Luci ili Mostaru, ljudi su dobro znali gdje se jedu najbolji ćevapi i rado su ih konzumirali, često uz pivo i prijatelje.

Neki su se kroz šalu prisjetili da su "ćevapi bili kao današnji sushi – nije ih baš bilo u svakom kutu, ali su bili hit među mladima".

Drugi su pak navodili da je ćevap oduvijek bio hrana "za narod", jednostavna, pristupačna i uvijek topla. Neki se sjećaju i tadašnjih cijena, nostalgije za drvenim stolovima i roštilj dimu koji se osjećao u svakom prolazu.

Danas, s vremenskim odmakom od 40 godina, ćevapi i dalje žive kao ikona balkanske kuhinje, a Reddit rasprava otkriva da sjećanja na njih nisu samo gastronomska – ona su emotivna, kulturološka i jako, jako ljudska. Jer ćevap nikada nije bio samo meso, bio je trenutak, društvo i miris nečega poznatog.