Dok Milorad Dodik, otvoreni saveznik Moskve a čini se i sve više Washingtona, vodi ofanzivu na lokalnoj i međunarodnoj sceni, angažira lobiste, advokate i bivše američke dužnosnike povezane s Donaldom Trumpom, državna vlast u Sarajevu, tačnije, bošnjački kadrovi koji bi trebali biti njen politički stub, žive u paralelnoj, ograničenoj stvarnosti.

U trenutku kada se Republika Srpska pojavljuje u američkim i evropskim medijima kao ozbiljan faktor u mreži globalnog populističkog lobiranja, glavni akteri državne politike iz Sarajeva bave se međusobnim prepucavanjima, upošljavanjima putem ceduljica i besmislenim raspravama s novinarima, piše Bosna.hr.

Dok Dodik u Banjoj Luci dočekuje Rudolpha Giulianija, njujorškog bivšeg gradonačelnika i Trumpovog bivšeg savjetnika, koji nosi šiltericu s natpisom “Make Srpska Great Again”, dok evropski istražitelji ispituju kamo su nestali milioni eura u cestogradnji, član Predsjedništva iz reda Bošnjaka šuti, ne objavljuje čak ni generirane, dosadne, uopćene izjave kojima je svakodnevno gnjavio javnost a šef bh. diplomatije provodi noći u Facebook raspravama, umjesto da upravlja vanjskom politikom zemlje koja svakodnevno gubi i ono malo međunarodnog kredibiliteta kojeg još ima.

Dok Dodikov kabinet plaća stotine hiljada dolara mjesečno izraelskim i američkim lobističkim firmama kako bi se njegovo i imena njegovih najbližih suradnika skinuli s američkih sankcijskih lista, dok traje prava ofanziva njegovih zvaničnika na društvenim mrežama, predvođena u psoljednje vrijeme iznimno aktivnom Željkom Cvijanović, dok je u Washingtonu registrirano najmanje deset lobističkih kuća koje rade za SNSD entitetsku vlast, bošnjački predstavnici neslavno su propali u pokušaju angažmana dvojice američkih državljana bh. porijekla, Mirze Pilakovića i Almasa Šehića, da „lobiraju za BiH“. Jedan od njih specijaliziran je za ugradnju klima uređaja?!

Prema službenim podnescima Ministarstvu pravde Sjedinjenih Američkih Država, a sve je prije desetak dana objavio New York Times, Dodikova vlast uložila je ogroman novac u lobističku mašineriju u Washingtonu. U okviru te mreže, Republika Srpska plaća oko 300.000 dolara mjesečno američkim i izraelskim lobistima, advokatima i komunikacijskim savjetnicima bliskim Donaldu Trumpu.

Među angažiranim figurama nalaze se Marc Zell, izraelsko-američki konzervativac i pravnik čija je firma za godinu dana ugovorila honorar od milion dolara, te Robert Garson, bivši Trumpov advokat, koji je s Dodikovim kabinetom potpisao ugovor vrijedan 100.000 dolara za samo dva mjeseca.

Osim njih, Republika Srpska je angažovala i Tactic Global, lobističku firmu koju vode Trumpovi politički operativci, te bivšeg guvernera Ilinoisa Roda Blagojevicha, koji je potpisao poseban ugovor za javne kampanje i tekstove u američkim medijima. U samo nekoliko mjeseci, Dodik je uspio stvoriti mrežu kontakata koja ga povezuje s Trumpovim krugom, od Giulianija do bivšeg izaslanika Richarda Grenella, dok u Sarajevu i dalje ne postoji ni plan, ni strategija, ni ozbiljan pokušaj da se državu profesionalno zastupi u glavnom gradu Sjedinjenih Država.

To samo pokazuje da se Sarajevo već odavno ne bavi politikom, nego samo sobom. Srpski kadrovi rade posao, Dodik gradi mrežu globalnog populističkog lobiranja, uz pomoć Giulianija, Trumpovih saradnika i izraelskih konzervativnih advokata, dok kadrovi iz Sarajeva u bh. vlasti stoje iza improviziranih projekata bez pravne procedure, bez odluka Vijeća ministara i bez jasnog cilja.

U trenutku kada visoki predstavnik Christian Schmidt u izvještaju Vijeću sigurnosti relativizira odluku Ustavnog suda i, svjesno ili ne, najavljuje i otvara prostor za reinterpretaciju zabrane raspolaganja državnom imovinom, Sarajevo nema odgovor. Nema saopćenja, nema diplomatske inicijative. Nema ničega.

Ministar vanjskih poslova se do kasno u noć raspravlja na Facebooku sa novinarem koji se do prije koji mjesec utrkivao kome će napisati ljepši panegirik, ministru ili Lidiji Bačić. U isto vrijeme se entitetska vlast bavi namještanjem konkursa za zapošljavanje policajaca, unapređenjima i imenovanjima u upravne i nadzorne odbore.

S hajrom. U skladu sa mogućnostima.

Bošnjački predstavnici u državnoj vlasti nesposobni su da uopće prepoznaju trenutak u kojem se Bosna nalazi. Schmidtov izvještaj je pravna priprema za legalizaciju otimanja državne imovine, legalizaciju otimačine počinjene tokom agresije ali na Schmidtov naum niko ne reagira niti ga je previše zabrinuo.

Sarajevo je potpuno izgubilo politički refleks. Bošnjački kadrovi u državnoj vlasti više ne reagiraju ni na očigledne diplomatske udare, bilo da dolaze iz Moskve, Budimpešte ili Banje Luke. Dok se Dodik susreće s Putinom, Lavrovim, Orbanom i Trumpovim ljudima, bošnjački ministri šute ili se bave ceduljicama i društvenim mrežama.

Dodik nije postao igrač zato što ima ekonomski ili politički moćan entitet nego zato što razumije mehanizme moći. On zna da su lobiranje, narativi i međunarodni kontakti valuta u 21. stoljeću. I dok on koristi svaku pukotinu u međunarodnim odnosima da osigura sebi legitimitet, Sarajevo ne koristi ništa kako bi odbranilo ustavni poredak. Bošnjaci se bave sobom, ceduljicama, uhljebljivanjem familije i stranačkih poslušnika. Vrijeme curi, „druga“ strana je u lobističkoj, diplomatskoj ofanzivi, „treća“ u miru i tišini radi svoje.

Ukoliko se stvari radikalno ne promijene, neće proći dugo a „prvi“ neće imati ni kome ni zašto slati ceduljice, neće imati gdje uhljebljavati, niti solirati po društvenim mrežama. Jer neće biti ni države.