KOMENTAR ĐURE KOZARA: Otkud toliko starog željeza u Oružanim snagama BiH?

Kad je javnost u BiH iz hrvatskih medija saznala da neki od doniranih tenkova za Vojsku Federacije BiH, po dolasku u Luku Ploče, nisu mogli “prohodati”, 1997. godine otišao sam u Tehnički remontni zavod u Hadžiće, gdje su ovi oklopnjaci došlepani zbog popravke ili zamjene dijelova.

  • Mini market

  • Prije 1h  

  • 0

Piše: Đuro KOZAR (Oslobođenje)

U vojarnama i skladištima Oružanih snaga Bosne i Hercegovine već godinama nalazi se veliki broj zastarjelog i neperspektivnog oružja, streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava koje treba stražom čuvati i osigurati da ne bi došlo do otuđenja ili, još gore, do eksplozije.

U ovom trenutku OSBiH raspolaže s oko 3.000 tona viška streljiva, što samo po sebi daje dovoljno razloga za oprez, ali do sada, srećom, nije bilo incidenata. S tim u svezi, glavni zadatak Ministarstva obrane i Zajedničkog stožera OSBiH je redovnija inspekcija skladišta u kojima se višak streljiva nalazi, a težište je na objektima Grabež u Bihaću, Kula u Mrkonjić-Gradu i Bukova Greda u Orašju.

Otkud toliko starog željeza u Oružanim snagama BiH? Jedan dio oružja koji je bio u vlasništvu JNA u zajedničke oružane snage prenijeli su Vojska Federacije BiH i Vojska Republike Srpske, a po preuzimanju tih borbenih sredstava izvršena je detaljna analiza kojom je utvrđeno da je njihova prosječna starost 25 i više godina. Za pojedine količine bilo je nemoguće utvrditi godinu i kvalitet proizvodnje, jer je to bila tzv. ratna proizvodnja.

U neispravnom i zastarjelom oružju je i dio onoga što je od 1997. do 2000. godine donirano iz programa Opremni i obuči, koji je realizirala američka kompanija Military Professional Resources (MPRI), a obuku su vršili umirovljeni časnici iz SAD-a.

Koordinator ovog programa iz Vojske FBiH bio je tehnički časnik, magistar elektrotehnike Enes Bećirbašić (od 2004. do 2007. zamjenik ministra obrane BiH), koji mi je u jednom intervjuu 1997. objasnio da su Amerikanci ovim programom željeli da uspostave balans u naoružanju između entitetskih vojski.

Ono što je darovano, primano je sa zahvalnošću, bez obzira na to koje je vrste i datuma proizvodnje. Američki program Opremi i obuči bio je vrijedan 400 miliona dolara, a SAD su isporučile 45 tenkova M-60A3, 80 oklopnih transportera M-113, 840 protivoklopnih raketa, 46.000 automatskih pušaka M-16 i tisuću mitraljeza M-60. Pored SAD-a, donatori naoružanja su bili i Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat, Turska i još neke zemlje i oni su u BiH poslali tenkove, oklopne transportere gusjeničare, borbena vozila točkaše, haubice itd.

Kad je javnost u BiH iz hrvatskih medija saznala da neki od doniranih tenkova za Vojsku Federacije BiH, po dolasku u Luku Ploče, nisu mogli “prohodati”, 1997. godine otišao sam u Tehnički remontni zavod u Hadžiće, gdje su ovi oklopnjaci došlepani zbog popravke ili zamjene dijelova.

Ovaj zavod je godinama kopnenoj vojsci JNA vršio usluge remonta i tehničkog pregleda artiljerije (topovi haubice), specijalnih vozila i tenkova i teških mitraljeza kalibra 12,7 mm. Tadašnji direktor TRZ-a Zijad Fazlagić rekao mi je da su majstori iz Zavoda na oklopnim sredstvima popravili što se moglo popraviti, ali jedan dio je, nažalost, već tada bio za staro gvožđe.

On je istaknuo da su neki od donatora, i pored dobre namjere, željeli da se tim poklonima riješe svojih zaliha i tako su poslali i ono što nije bilo u voznom stanju. Jedan dio tenkova koji je bio osposobljen korišten je za obuku i vježbe u OSBiH, ali vrijeme je učinilo svoje, tako da ta starudija nepotrebno zauzima prostor u vojarnama.

Doduše, jedan manji dio viška oružja i municije je prodat ili doniran, pri čemu se vodilo računa o tome kome to ide, da ne bi bilo zloupotreba. Nažalost, od 2007. do sada zabilježeno je desetak slučajeva krađe kratkog naoružanja i streljiva, a do sada su samo dva rasvijetljena, dok je za neke Tužiteljstvo BiH vodilo istragu.

Od 2013. godine u Ministarstvu obrane BiH djeluje Strateški komitet za naoružanje, streljivo i minsko-eksplozivna sredstva, čiji je zadatak brže i učinkovitije čuvanje i uništavanje viška municije i rezultata ima. Do sada je uništeno 62.245 komada oružja, a za dalje rješavanje su ostala 39.333 komada.

Domaćim akterima, u okviru ovog komiteta, podršku daju Misija OSCE-a, UNDP, EUFOR i brojni donatori, poput Njemačke, Austrije, Ujedinjenog Kraljevstva, Švedske, Švicarske, SAD-a i Europske unije. Svi nabrojani i finansiraju delaboraciju, tj. rastavljanje i pražnjenja streljiva i eksplozivnih naprava, kao i topljenje većih komada u željezari.

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...