Šesnaest kilometara od obale Južnog Eršira u Škotskoj, nalazi se ostrvo Ejlsa Krejg. Nenaseljeno i oblikovano drevnom vulkanskom aktivnošću, ostrvo je gotovo u potpunosti napravljeno od mikrogranita. To je gusta i izdržljiva stijena koja je ključna za sport karling.

Ovdje se nalaze dvije vrste granita. Jedan je obični zeleni, drugi je plavi granit. Oba se koriste za izradu kamenja za karling, teških, poliranih granitnih kugli koje igrači klizaju po ledu prema meti, koristeći četke i metle za navođenje.

‘’Ovaj kamen je obične zelene boje i koristi se za veći dio karling kugle. Postoji to svojstvo elastičnosti u samom kamenu koje mu omogućava da se izdrži stalno sudaranje s drugim kamenjem na ledu, tako da se on koristi za tijelo kugle“, objašnjava Džim Ingliš, suvlasnik kompanije ‘Kejs karling’

Zeleni granit se sakuplja na južnom kraja ostrva, dok plavi granit preovladava na sjeveru.

‘’Postoji plavi brusni granit koji pri izradi kugle koristimo za površinu koja je u dodiru sa ledom", kaže Ingliš.

Ejlsa Krejg je u privatnom vlasništvu i nema stalnih stanovnika. Takođe je značajno stanište morskih ptica i sivih foka.

‘’Ostrvo je nenaseljeno i nema ljudskog uznemiravanja, što predstavlja malo dodatno ograničenje za radove ove vrste. Ali sa ljudima iz ‘Kay’s Curlinga’ napravili smo promjene u operacijama sakupljanja granita zahvaljujući kojima gotovo da nema rizika za morske ptice i sive foke’’, kaže ekolog Hari Fišer.

Granit se na ostrvu sakuplja otprilike svakih pet godina. Proces se obavlja uz licencu i samo u odabranim oblastima. Stijene se potom brodom transportuje do škotskog kopna.

U pogonu kompanije ‘Galovej Granit’ u Njutn Stjuartu, stijene se sijeku i oblikuju u grube diskove. Odatle se šalju u ‘Kay’s Curling’ u Moklinu, gdje se proizvode kugle za neobični olimpijski sport.

Svaki kamen teži oko 19 kilograma i pravi se u djelovima. Obični zeleni granit formira tijelo, a plavi brusni granit se koristi za bazu, što je površina za klizanje po ledu.

Iako se često povezuje sa Kanadom, porijeklo karlinga je u Škotskoj.

Najraniji zapisi datiraju iz 16. vijeka, sa igrama koje su se igrale na zaleđenim jezerima tokom zime.

Kompanija "Key’s Curling" proizvodi kugle za karling od 1851. godine i isporučila je svaki set koji se koristio na olimpijskim takmičenjima od 1998. godine, kada se karling vratio kao sport na Zimskim igrama u Naganu.

U kompaniji kažu da trenutno proizvode između 1.800 i 2.000 kugli godišnje. Kanada je njihov najveći kupac, ali potražnja raste u Aziji. Pojavljuju se i nova tržišta, čak i u zemljama bez duge tradicije u ovom sportu, uključujući Katar. Tu je i Antarktik, gdje je jedna turistička kompanija uključila karling u sezonsko iskustvo.

Uprkos tehnološkom napretku, sport i dalje zavisi od prirodnih materijala koji se nalaze samo na nekoliko lokacija, uključujući ostrvce Ejlsa Krejg.

Od kamena do sporta, karling je proces koji uključuje geologiju, inženjerstvo i vjekovnu tradiciju iz zaliva Klajd.