Bijeli luk je najpoznatiji kao začin ali mnogi ga izbjegavaju zbog neugodnog zadaha koji ostaje u ustima, no novo istraživanje posve neočekivano pokazuje da bi mogao parirati jednom od temeljnih sredstava dentalne skrbi. U tom istraživcanju se navodi da ekstrakt bijelog luka može smanjiti štetne oralne bakterije jednako učinkovito kao klorheksidin, antiseptik koji se koristi u tekućinama za ispiranje usta.

Istraživanje su proveli znanstvenici sa Univerziteta u Sharjahu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, analizirajući pet studija na ljudima koje su uspoređivale tekućine za ispiranje usta na bazi bijelog luka, s tekućinama za ispiranje usta koje sadrže klorheksidin. Oba tretmana smanjila su količinu oralnih bakterija, osobito Mutans streptokoka, koji su povezani s nastankom karijesa.

-Klorheksidin se široko koristi kao zlatni standard u tekućinama za ispiranje usta, ali je povezan s nuspojavama i zabrinutošću oko antimikrobne rezistencije, pišu autori istraživanja, koje je objavljeno u časopisu Journal of Herbal Medicine.

Rezultati mjerenja smanjenja Mutans streptokoka u slini varirali su ovisno o koncentraciji klorheksidina i ekstrakta bijelog luka. Otopina klorheksidina koncentracije 0,2 posto bila je učinkovitija od ispiranja s 2,5 posto ekstrakta bijelog luka. Međutim, pri koncentraciji od 3 posto, bijeli luk je postigao veće smanjenje Mutans streptokoka u slini od klorheksidina.

-Ekstrakt bijelog luka može poslužiti kao održiva alternativa klorheksidinu, osobito pri višim koncentracijama, pišu autori studije.

Vodica za ispiranje usta na bazi bijelog luka uzrokovala je snažan okus, neugodan zadah i osjećaj žarenja u ustima. Ipak, te su nuspojave blaže od obojenja zubi povezanog s klorheksidinom, ali mogu utjecati na redovitost upotrabe. Kao što je spomenuto kod klorheksidina je problem rezistencija. Produžena ili niska razina izloženosti klorheksidinu može potaknuti antimikrobnu rezistenciju i križnu rezistenciju na antibiotike, tvrde autori istraživanja.

Antibakterijsko djelovanje bijelog luka potječe od alicina, koji se oslobađa pri drobljenju režnjeva, a poznat je još iz rimske, egipatske i kineske medicine. Unatoč obećavajućim rezultatima u dentalnoj higijeni, znanstvenici pozivaju na oprez.

-Potrebna su daljnja klinička istraživanja s većim uzorcima i duljim razdobljem praćenja kako bi se potvrdila učinkovitost i poboljšala klinička primjenjivost ekstrakta bijelog luka, zaključuju autori istraživanja.