U periodu od 2012 do 2024. godine broj živorođene djece u Federaciji Bosne i Hercegovine smanjio se za oko 26 posto: sa 21.472 na 15.883. U istom periodu prosječna starost majke pri rođenju porasla je sa 27,8 na 29,5 godina (+1,7).

Ključni preokret ne dešava se pri odluci o trećem djetetu, kako se često pretpostavlja, nego znatno ranije, i to na samom ulasku u roditeljstvo i pri odluci o drugom djetetu, piše !Odgovor.ba.

To je promjena obrasca formiranja porodice: prvo dijete se odgađa, a vjerovatnoća drugog se smanjuje.

Prvo, sužava se reproduktivna osnovica.Procijenjeni broj žena starosti 15–49 godina u FBiH smanjen je sa 555.678 (2012. godine) na 492.238 (2024. godine), što je –11,4% (–63.440).

U mlađim kohortama pad je još izraženiji: generacije 15–19 i 20–24 su približno za četvrtinu manje nego 2012. godine. Ovo pokazuje da su generacije koje ulaze u reproduktivnu dob manje, pa je i baza budućih roditelja uža. Sličan trend postoji i kod muških generacija, što se prelijeva na partnerstva, brakove i formiranje porodice.

Drugo, mijenja se obrazac rađanja. Pad broja živorođene djece (oko 26 %) osjetno je veći od pada reproduktivne osnovice (-11.4 %). Dakle, nije presudan samo broj potencijalnih roditelja, nego i promjena obrasca rađanja: prvo dijete dolazi kasnije, stabilan posao i stan dolaze sporije, dio mladih odlazi, a roditeljstvo je skuplje i organizaciono znatno zahtjevnije nego ranije.

Provjerom reda veličine možemo jasno vidjeti da je nivo rađanja ostao približno isti kao 2012. godine, samo zbog suženja reproduktivne osnovice (manjih generacija žena u starosnoj grupi 15–49), u 2024. godini mogli bismo očekivati oko 19 hiljada rođenja. Stvarna brojka je bila 15.883. Naravno, ovo nije projekcija, nego jednostavna ilustracija odnosa strukture (veličine generacija) i ponašanja (obrasca rađanja).

Odgađanje roditeljstva i struktura po redu rođenja

Najjasnije se odgađanje rađanja vidi po starosti majke. Rođenja u starosnoj grupi 20–24 gotovo su se prepolovila: 5.006 (2012. godine) naspram 2.465 (2024. godine). U 2024. godini gotovo svako drugo rođenje u FBiH bilo je u dobi 30+ (46,2 %), a rođenja u dobi 35+ činila su oko 19 %. Ovdje je riječ o životnim uslovima i tajmingu roditeljstva: školovanje traje duže, tržište rada je nesigurnije, stanovanje skuplje, a prihodi manje predvidivi. Kada se prvo dijete odgodi, prostora za drugo (i posebno treće) prirodno je manje – i to se na kraju vidi u ukupnim brojkama.

Struktura živorođene djece po redu rođenja u FBiH (2024. godine) pokazuje gdje je težište: 1. dijete: 6.791 (42,8%); 2. dijete: 5.789 (36,4%); 3. dijete: 2.289 (14,4%); 4+ djece: 988 (6,2%); nepoznato: 26 (0,2%).

Gotovo 80 % rođenja čine prvo i drugo dijete. Zato se i ukupni pad najviše akumulira upravo tu: na ulasku u roditeljstvo i na odluci o drugom djetetu.

Usporedba 2012. sa 2024. godinom to potvrđuje: broj prvorođenih je pao sa 10.168 na 6.791 (–3.377), a drugorođenih sa 7.998 na 5.789 (–2.209). Treća rođenja su blago niža (2.370 na 2.289), dok su rođenja četvrtog i višeg reda nešto viša (920 na 988). Drugim riječima, najveći demografski gubitak nastaje u prvom i drugom djetetu, dok su promjene kod trećih i četvrtih rođenja su znatno manje, pa su udjeli po redu rođenja relativno stabilni.

Zašto je baš drugo dijete presudno?Zato što je najveći udio ukupnog broja rođenja koncentrisan u prvom i drugom djetetu. Prvo dijete je ulaz u roditeljstvo, ali drugo najčešće odlučuje da li će se porodice zadržati na jednom djetetu ili će prosjek ostati bliže nivou koji dugoročno održava populaciju. Kad se prvo dijete pomjeri u kasnije godine, prostor za drugo se sužava i ono sve češće izostane uglavnom zbog kombinacije starosti i uslova života.

Uslovi života i šire posljedice

O uslovima života treba govoriti mirno, bez moralizovanja i osuđivanja. Demografija ne mjeri emocije, nego okvire mogućnosti. Većina ljudi prije prvog djeteta traži minimum stabilnosti: posao, stan, podršku za brigu o djetetu, predvidiv prihod i osjećaj da ih sistem neće obeshrabriti ako pokušaju dodatno raditi. Kada se tome dodaju iseljavanje i dugoročna nesigurnost, odgađanje postaje racionalan izbor. A kad se odgađa prvo dijete, vjerovatnoća drugog se smanjuje. Drugim riječima, želje postoje, ali presudni postaju uslovi života.

Korisno je dodati i empirijski sloj (anketno istraživanje na nivou Bosne i Hercegovine; mehanizam je isti): u 2025. godini bilježi se da se željeni broj djece kreće oko 2,3–2,6, dok je prosječan broj živorođene djece oko 1,4. Kao snažni faktori navode se nestabilnost i osjećaj nesigurnosti, a posebno se ističe stambena dimenzija: nepriuštivo stanovanje, slaba kreditna sposobnost i nesiguran najam/hipoteka, koji direktno smanjuju vjerovatnoću prvog, a naročito drugog djeteta.

Smanjenje broja živorođene djece i odgađanje roditeljstva ubrzavaju demografsko starenje. Broj djevojčica starosti 0–14 smanjio se sa 177.796 (2012. godine) na 137.601 (2024. godine), odnosno za 22,6 %, dok se broj žena starosti 50+ godina povećao sa 399.734 na 461.963, odnosno za 15,6 %. To se direktno odražava na tržište rada, zdravstvo i penzioni sistem: manje mladih ulazi u radnu dob, a raste udio starijih – pa rastu i potrebe i troškovi javnih usluga. U praksi, ovo je i fiskalno pitanje, jer demografska struktura određuje koliko javne usluge koštaju i koliko su dugoročno održive.

U Springerovoj monografiji „The Geography of Bosnia and Herzegovina“ (uz oslonac na UN-ove projekcije) naglašava se da će se radni kontingent i u narednim decenijama nastaviti smanjivati i stariti što će pogoršati odnos zaposlenih i penzionera i otvoriti pitanje dugoročne održivosti penzionog i zdravstvenog sistema. U istom smjeru navodi se i snažno povećanje udjela najstarijih stanovnika: do 2050. godine broj stanovnika 75+ može se povećati i do 105% u odnosu na 2013. godinu što će značajno povećati potrebe za formalnom njegom i dodatno opteretiti javne fondove.

Realnost do 2034: Okvir, a ne prognoza

Ako se trendovi nastave, realan okvir do sredine 2030-ih je 12–15 hiljada rođenja godišnje. Bez ozbiljnijih pronatalitetnih mjera i intervencija u uslovima života vjerovatnija je donja granica – oko 12 hiljada, što je približno 25 % manje nego 2024. godine.

Može li se do 2034. godine FBiH približiti nivou od 18 hiljada rođenja? Teoretski da, ali samo uz kombinaciju mjera koje istovremeno:

Ipak, treba reći otvoreno da manja veličina generacija koje ulaze u roditeljstvo postavlja ograničenje čak i najjačim mjerama.

Ako želimo mjerljiv efekat, mjere moraju olakšati upravo ta dva praga – prvo i drugo dijete: brže do stabilnog posla i stana, dostupna briga o djeci i prava koja su predvidiva i jednaka.

Fokus demografske politike mora biti tamo gdje se pad najviše akumulira: na ulasku u roditeljstvo i na odluci o drugom djetetu. To znači stabilna prava, vrtiće i produženi boravak, fleksibilnije radne aranžmane, stambene politike za mlade i mjere koje ne kažnjavaju rad i inicijativu. Natalitet se ne popravlja jednom kampanjom; potrebna je kombinacija socijalne, ekonomske i prostorne politike – i dugoročna dosljednost. Bez stabilnih uslova za prvo i drugo dijete, nijedna mjera neće imati trajni efekat.