Petar Lupa, glumac čije je lice postalo sinonim za nezaboravne epizodne uloge, rođen je kao Petros Lupas 20. juna 1921. godine u Grčkoj. Njegovo prezime, koje u izvornom obliku znači "vuk", simbolično je oslikalo karijeru obilježenu diskretnom snagom i tajnovitošću. Tokom bogatog umjetničkog puta ostvario je skoro 90 uloga, a publika ga najviše pamti kao harizmatičnog popa u kultnom ostvarenju Slobodana Šijana "Ko to tamo peva". Pored ovog filma, neizbrisiv trag ostavio je u naslovima kao što su "Kako je propao rokenrol", "Specijalno vaspitanje", "Dečko koji obećava" i seriji "Ljubav na seoski način", piše Dnevno.hr.

Od bombondžije do direktora kina

Iako je bio neizostavan dio filmskih i televizijskih ekrana, Lupin privatni život ostao je pod velom tajne. Poznato je da se sa majkom preselio u Beograd u šestoj godini života, nakon rane smrti oca koji je bio pravoslavni sveštenik. Prije nego što je zakoračio u svijet glume, pokazao je izražen poduzetnički duh. Neposredno nakon završetka njemačke okupacije, u Beogradu je pokrenuo vlastitu proizvodnju i prodaju slatkiša. Kao uspješan bombondžija radio je sve do sredine pedesetih godina, kada se zapošljava u kinu "Union". Tamo je prešao put od kontrolora ulaznica do pozicije upravnika i direktora kina.

Saradnja sa velikanima crnog talasa

Svoje prve glumačke korake napravio je 1957. godine u kratkom filmu "Sreća malih miševa" režisera Dragoljuba Ivkova. U krugove filmskih stvaralaca uveo ga je Kokan Rakonjac, s kojim je ostvario duboku profesionalnu i privatnu vezu. Rakonjac mu je bio dvostruki kum – vjenčao ga je i kumovao njegovoj kćerki Snežani. Pored glume, Lupa se bavio i režijom amaterskih filmova, a njegov igrani uradak "Hljeb od pepela" iz 1958. godine ostao je zabilježen kao važno djelo tog perioda. Manje je poznata činjenica da je napisao i scenario za dugometražni film "Oči ostaju iste", koji nažalost nikada nije ugledao svjetlo dana.