Generali se rijetko izravno izlažu neprijateljskoj vatri, no 6. ožujka zapovjednik izraelskog ratnog zrakoplovstva, general-bojnik Tomer Bar, osobno je sjeo u borbeni avion F-15 i sudjelovao u napadu na ciljeve u Iranu.

Takav potez nije oduševio sve njegove kolege. Jedan časnik zrakoplovstva priznao je da je riječ o pomalo riskantnom potezu, ali je dodao kako razumije zapovjednika jer su se izraelske snage godinama pripremale upravo za ovakav rat, piše The Economist.

Za izraelske pilote i generale ovo su posebni dani. Više od dva desetljeća planirali su i uvježbavali dalekometne udare na iranski nuklearni program, no donedavno nisu mogli zamisliti da će takve operacije provoditi zajedno s američkom vojskom. Danas američki i izraelski časnici zajednički planiraju operacije i dijele ciljeve unutar Irana.

Deseci američkih letećih tankera dopunjuju gorivo izraelskim avionima na putu prema ciljevima misija, a dvije zračne sile tvrde da su u velikoj mjeri uništile iransku protuzračnu obranu i stekle prevlast u zraku.

I politički, barem na prvi pogled, izraelski premijer Benjamin Netanyahu dobro stoji. Nakon godina upozoravanja na iransku prijetnju, sada napokon ima američkog predsjednika koji je spreman s njim ići do kraja. No kako rat ulazi u drugi tjedan, izraelski planeri sve više primjećuju moguće razlike u strategijama dviju zemalja.

Sve traje duže nego su očekivali

Nakon prvih udara 28. februara, u kojima je ubijen iranski vrhovni vođa Ali Hamenei, američke i izraelske snage pokrenule su intenzivan plan napada koji je trajao oko 100 sati. Cilj je bio u prvim danima nanijeti što veću štetu iranskom režimu, svjesni da Donald Trump često brzo proglašava pobjedu.

Ipak, rat traje dulje nego što su neki očekivali. Trumpove poruke često su nejasne i proturječne. U jednom intervjuu rekao je da je rat ‘praktički završen‘, a samo nekoliko sati kasnije da su ‘pobijedili na mnogo načina, ali još ne dovoljno‘. Takve izjave tumače se i kao pokušaj smirivanja tržišta uzdrmanih rastom cijena energije.

Na početku sukoba Washington i Jeruzalem javno su isticali isti cilj - uništenje iranskog nuklearnog i balističkog programa. No s vremenom se pokazuje da se njihove ambicije možda razilaze.

Benjamin Netanyahu otvoreno govori o promjeni režima u Iranu, tvrdeći da Izrael želi stvoriti uvjete u kojima bi ‘iranski narod mogao sam odlučiti o svojoj sudbini‘. Trump, međutim, djeluje sklonije scenariju u kojem bi do promjena došlo unutar samog režima, dolaskom kooperativnijeg političara na vlast. Iako traži ‘bezuvjetnu predaju‘ Irana, sugerirao je i da bi želio imati utjecaj na izbor novog vrhovnog vođe, uspoređujući to s političkim promjenama u Venecueli.

Izraelski dužnosnici sve više vjeruju da Trumpu promjena režima nije prioritet. Smatraju da mu je važnije pitanje kontrole iranskog izvoza nafte.

Kina kupuje najveći dio iranske nafte, i to po sniženim cijenama jer ignorira američke sankcije. Trump bi se krajem ožujka trebao sastati s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, a kontrola nad iranskim energetskim izvozom dala bi mu snažan pregovarački adut.

Amerikanci izrazili nezadovoljstvo Izraelom

Sumnje u takvu strategiju dodatno su ojačale nakon što su američki dužnosnici izrazili nezadovoljstvo zbog velikog izraelskog napada na skladišta goriva u Teheranu 7. marta, prvog vidljivog znaka neslaganja između dviju zemalja.

Promjena režima u Iranu zasad je malo vjerojatna dok rat traje. Iako su Iranci posljednjih mjeseci pokazali hrabrost u prosvjedima protiv vlasti, teško je očekivati masovne demonstracije dok padaju bombe. Analitičari u Izraelu procjenjuju da bi novi val prosvjeda mogao doći tek za nekoliko mjeseci.

Istodobno, iako su Izrael i SAD gađali baze paravojne organizacije Basiđ, ključne strukture moći, uključujući Iransku revolucionarnu gardu, uglavnom su ostale netaknute.

Produžavanje rata, upozoravaju izraelski stručnjaci, moglo bi samo odgoditi eventualni ustanak, dok Izrael i dalje ostaje izložen iranskim raketnim napadima i mogućem širenju sukoba s Hezbolahom u Libanonu.

Benjamin Netanyahu pritom ima na umu i unutarnju politiku. Prekid borbi bez jasnog rezultata mogao bi mu politički naštetiti, osobito jer ga kasnije ove godine čeka teška izborna utrka.

Na kraju prethodnog sukoba s Iranom, 24. juna prošle godine, Netanyahu je tvrdio da je Izrael uklonio ‘dvije egzistencijalne prijetnje‘, iranski nuklearni program i raketni arsenal. Samo osam mjeseci kasnije iranske rakete ponovno padaju na Izrael.

Kako god rat završio, i Trump i Netanyahu vjerovatno će proglasiti pobjedu. No ostaje pitanje hoće li u to uspjeti uvjeriti i vlastite birače, zaključuje The Economist.