Indeks odgovora na gojaznost pokazuje koliko države zaista rade na prevenciji i liječenju ovog problema - ali i gdje izostaju konkretne mjere.

Velika analiza Economist imapct-a koja se bavila time kako se države bore sa gojaznošću kroz 30 pokazatelja otkrila je razlike u politikama, dostupnosti liječenja, ishrani i fizičkoj aktivnosti među zemljama.

Zemlje sve više istražuju kako da preduzmu mjere zasnovane na dokazima u borbi protiv gojaznosti. Iako postoje brojni primjeri efikasnih politika u ovoj oblasti, one su neujednačeno raspoređene unutar zemalja i između njih.

Uprkos rastućim naporima, zemlje u prosjeku postižu tek 56 od 100 poena, pri čemu prednjače Srbija, Francuska i Brazil.

Međutim, indeks pokazuje nijanse: nijedna zemlja ne postiže savršen rezultat, a neke slabije rangirane države ostvarile su značajan napredak u određenim oblastima i mogu ponuditi primjenljive pouke. Ove razlike odražavaju različite početne pozicije i ograničenja u resursima, naglašavajući značaj pristupa prilagođenih konkretnom kontekstu u prevenciji i liječenju gojaznosti.

Globalna prevalenca gojaznosti kod odraslih više se nego udvostručila od 1990. godine, dok se gojaznost kod adolescenata učetvorostručila.

Prema podacima iz 2022, jedna od osam odraslih osoba u svijetu - oko 890 miliona ljudi - živi sa gojaznošću; predviđa se da će taj udio porasti na jednu od četiri osobe do 2035. godine ukoliko ne bude adekvatnih političkih intervencija.

Posljedice ovih trendova su dalekosežne. Gojaznost povećava rizik od razvoja drugih hroničnih bolesti, uključujući srčana oboljenja, moždani udar, dijabetes tipa 2 i neke vrste raka. Osim uticaja na zdravlje pojedinca, gojaznost utiče na ekonomsku produktivnost i povećava opterećenje zdravstvenih sistema. Procjene za 2020. godinu pokazuju da je globalni ekonomski uticaj prekomjerne tjelesne mase i gojaznosti iznosio 2,4 odsto BDP-a.

Do 2035. očekuje se da će premašiti četiri milijarde američkih dolara, što predstavlja gotovo tri odsto svjetskog BDP-a.

Veći dio tih troškova odnosiće se na liječenje gojaznosti. Svake godine gotovo jedna milijarda dolara troši se na zdravstvenu zaštitu povezanu sa gojaznošću, što čini 13 odsto globalne zdravstvene potrošnje.

Iza ovih brojki stoje stvarni ljudi koji se suočavaju sa emocionalnim i društvenim opterećenjima koja prate život sa gojaznošću. Ipak, mnoge zemlje ne prepoznaju gojaznost kao prioritet javnog zdravlja niti preduzimaju sveobuhvatne mjere za njeno rješavanje. Bez odlučnih intervencija, propušta se prilika da se inspirišu i podrže zdravije i pravednije budućnosti za milione ljudi širom svijeta.

Srbija sa ocjenom 74,8 od ukupnih 100 prva na listi najsnažnijih odgovora na gojaznost
U odjeljku koji se odnosi na Srbiju piše da se u nacionalnom programu za prevenciju gojaznosti kod djece i odraslih u Srbiji definiše gojaznost kao hronična bolest i ima za cilj da poveća udio ljudi sa normalnom tjelesnom težinom za 10 odsto do 2025. godine.

Strategija primjenjuje pristup kroz cio životni vijek, uključujući preventivne mjere kao što su promocija dojenja, reforme obroka u školama i na radnim mjestima, ograničenja u oglašavanju hrane djeci i ciljeve fizičke aktivnosti za različite uzraste.

Mjere upravljanja jačaju rano dijagnostikovanje, integrišu gojaznost u primarnu zdravstvenu zaštitu i postavljaju jasne kliničke smjernice. Program prepoznaje da faktori poput uzrasta, rase, okruženja u ranom životu i socioekonomskih okolnosti doprinose povećanom riziku od gojaznosti i uključuje posebne mjere prilagođene određenim rizičnim starosnim grupama.

Zakon o zabrani diskriminacije zabranjuje diskriminaciju na osnovu zdravstvenog stanja i izgleda, što posredno obuhvata i gojaznost.

Nacionalne kliničke smjernice izdate 2022. godine obuhvataju stil života, kao i farmakološko i hirurško liječenje, i razvijene su na osnovu pregleda dokaza i stručnih mišljenja.

Obavezno zdravstveno osiguranje pokriva tri oblika liječenja gojaznosti - metaboličku i barijatrijsku hirurgiju, određene ljekove za gojaznost i savjetovanje o ishrani (intenzivna bihejvioralna terapija nije pokrivena).

Škole obezbjeđuju fizičku aktivnost kroz nastavu i sportske programe, a nacionalni program za gojaznost postavlja mjerljive ciljeve fizičke aktivnosti.

Nedostaci ipak postoje
Prema ocjeni ove analize određeni nedostaci i dalje postoje. Deklarisanje nutritivnih vrijednosti je obavezno na pakovanoj hrani, ali označavanje na prednjoj strani ambalaže i na jelovnicima nije propisano.

Ograničenja oglašavanja nezdrave hrane djeci su dobrovoljna prema Zakonu o oglašavanju.Sveobuhvatna podrška u ishrani za domaćinstva sa niskim prihodima je ograničena, izvan opšte socijalne zaštite i inicijativa Crvenog krsta. Vrijeme predviđeno za fizičku aktivnost u školama i dalje je ispod preporuke Svjetske zdravstvene organizacije od 60 minuta dnevno.