Vlada Federacije Bosne i Hercegovine ponovo poseže za kreditnim zaduženjem – ovaj put u iznosu od čak 50 miliona KM – kako bi servisirala unutrašnji dug u 2026. godini, pokazuju detalji ugovora koji otvaraju pitanje dugoročne održivosti javnih finansija, ali i prioriteta vlasti, piše Faktor.

Jučer je Vlada FBiH na sjednici prihvatila odluku o ovom zaduživanju i to kod komercijalne banke.

Prema ugovoru, banka se obavezuje staviti na raspolaganje puni iznos kredita, dok se Federacija BiH obavezuje da će taj novac vratiti uz kamate i prateće troškove, u rokovima i na način precizno definiran u dokumentu.

Drugim riječima, riječ je o klasičnom kreditnom aranžmanu – ali s vrlo konkretnom svrhom, zatvaranjem postojećih dugova, a ne finansiranjem novih projekata ili investicija.

Kredit u iznosu od 50 miliona KM namijenjen je isključivo za servisiranje unutrašnjeg duga Federacije BiH, što znači da se nova sredstva koriste za vraćanje ranijih obaveza.

Ovakav pristup, iako uobičajen u upravljanju javnim dugom, otvara dilemu da li se time dug zapravo smanjuje ili se samo prolongira kroz nova zaduženja.

Zanimljivo je i da se korisnik kredita, odnosno Vlada FBiH obavezuje da sredstva neće koristiti za transakcije povezane s dionicama ili drugim vrijednosnim papirima unutar UniCredit grupe, što ukazuje na dodatne zaštitne mehanizme banke, ali i potencijalne interese finansijske institucije u ovom aranžmanu.

Kamatna stopa na kredit iznosi 3,19 posto godišnje i fiksna je, što znači da se neće mijenjati tokom perioda otplate.

Foto: Faktor

Iako se na prvi pogled radi o relativno povoljnoj kamati, treba imati u vidu da efektivna kamatna stopa uključuje i sve dodatne troškove, uključujući naknade za obradu kredita, što ukupno povećava finansijski teret za budžet.

Kamata se obračunava svakih šest mjeseci, a dospijeva na naplatu dva puta godišnje, sredinom maja i novembra.

Vlada ima rok od osam dana da izvrši uplatu nakon dospijeća, što dodatno zahtijeva precizno planiranje budžetskih tokova.

U slučaju kašnjenja, aktiviraju se dodatne obaveze po osnovu zateznih kamata, što može dodatno opteretiti javne finansije.

Poseban segment ugovora odnosi se na takozvanu interkalarnu kamatu, obračun koji se primjenjuje od trenutka isplate kredita do početka njegove otplate.

Iako tehnički standardna, ova stavka znači da trošak kredita počinje rasti praktično odmah nakon povlačenja sredstava.

Ovakvo zaduženje dolazi u trenutku kada se Federacija BiH već suočava s rastućim pritiskom na budžet, a sve češće posezanje za kreditima radi pokrivanja postojećih obaveza ukazuje na sistemski problem upravljanja javnim dugom.

Umjesto da krediti budu alat za razvoj i investicije, oni se sve više koriste za "krpljenje rupa" u budžetu.

U konačnici, iako vlasti ovakve poteze često pravdaju stabilnošću finansijskog sistema i urednim servisiranjem obaveza, ostaje otvoreno pitanje, koliko dugo će ovakav model biti održiv i ko će na kraju snositi teret sve većeg duga.