Naša današnja priča vraća vas u davnu 1941. godinu, u vrijeme proglašenja rasnog zakona u NDH, nakon kojeg su počeli brutalni progoni, masovne likvidacije i istrebljenja Srba, Židova i nepodobnoh Hrvata.

Ukazom Glavnog ustaškog stana (vodećeg tijela ustaškog pokreta) od 22. aprila 1941. započela je čistka Židova, Roma i Srba iz vladinih službi, vojske, masovnih medija, ekonomije i javnih službi. Zabranjeno je Židovima, kao i Srbima, stanovati u sjevernom djelu Zagreba. Svi Židovi, osim univerzitetskih nastavnika, otpušteni su iz državne službe. Između oktobra 1941. i aprila 1942. srušena je sinagoga u Zagrebu, koja se nalazila na adresi Praška 7, gdje se i danas nalazi prazan prostor sa parkingom.

Dana 30. aprila 1941. proglašeni su rasistički zakoni, preneseni iz nacističkih Nirnberških zakona iz 1935. godine: Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti, Zakonska odredba o državljanstvu i Zakonska odredba o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda. Proglašeno je da jedino osobe "arijske" krvi mogu biti hrvatski državljani, zabranjeni su brakovi između Židova i osoba "arijskog" podrijetla.

Nekoliko antijevrejskih zakona proglašeno je 4. jula 1941. Zakonska odredba o zaštiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda zabranjuje Židovima svako sudjelovanje u radu organizacija i ustanova društvenog, omladinskog, sportskog i kulturnog života, a napose u književnosti, novinarstvu, likovnoj i muzičkoj umjetnosti, urbanizmu, teatru i filmu.

Dva dana kasnije, "Novi list" navodi da hrvatski narod mora “budnije no ijedna druga etnička skupina štititi narod, svoju rasnu čistoću… Moramo čuvati svoju krv od židovske”.

"Novi list" piše da su Židovi sinonim “podlosti, varanja, gramzljivosti, nemorala i tuđinstva” te su stoga “široki hrvatski narodni slojevi uvijek prezirali Židova i prema njemu osjećali prirodnu odvratnost”. "Nova Hrvatska" dodaje da je putem svete jevrejske knjige Talmuda, “tog otrovnog vrela židovske zloće i podlosti... Židovu je, čak, slobodno ubiti nežidova“.

Antisemitska propaganda u NDH

Uporedo s uvođenjem rasističkih zakona ustaška štampa je započela intenzivnu antisemitsku propagandu. Odmah 1. maja 1941. "Hrvatski narod", glasilo ustaškog pokreta, preko cijele naslovne stranice donosi vijest: “KRV I ČAST HRVATSKOG NARODA zaštićeni posebnim odredbama”.

Jedna od osnovnih teza propagandnih napada na židovsku zajednicu u NDH bilo je uvjeravanje da su Židovi uvijek bili protiv samostalne hrvatske države i protiv hrvatskog naroda. U aprilu 1941. Hrvatski narod proziva Židove kao uzrok “tolikih neuspjeha i tolikih nedaća hrvatskog naroda”, zbog čega se odmah pod vodstvom Poglavnika pristupilo “iskorjenjivanju ovih zala”. A časopis "Spremnost" piše da ustaški pokret određuje “židovstvo kao jednog od najvećih neprijatelja hrvatskoga naroda”.

Neki u Katoličkoj crkvi su se pridružili antisemitskoj propagandi. Tako je u sarajevskom "Katoličkom tjedniku" 25. maja 1941. godine objavljen urednički tekst u kojem se tvrdi da "pokret oslobađanje svijeta od Židova predstavlja pokret za obnovu ljudskog dostojanstva. Sveznajući i svemogući Bog stoji iza tog pokreta”. Navodi se da je u julu 1941. franjevac Dionizije Juričev u "Novom listu" pisao da “nije više grijeh ubijati sedmogodišnju djecu”.

Nakon toga, ništa više nije bilo isto.

(SB)